Budući da sada znamo zašto pitaš odgovor je slijedeći:
Najvjerojatniji problem može biti slobodni sumpor u pepelu iz termoelektrane. Potencijalno možda kadmij, arsen i ukupna veličina radioaktivnosti.
Problemi će biti manje izraženi ukoliko se radi o vodonepropusnom tlu. Ako za to područje postoje karte slivnih područja za izvorišta vode (što je standardna hidrogeološka praksa), svakako se takvi materijali ne bi smjeli koristiti u prvoj i drugoj zoni zaštite izvorišta. Ja ne bih ni u trećoj zoni zaštite izvorišta, ako je količina sumpora velika. Na karti su vidljivi vodotoci i toponimi tipa "bunar", dakle opasnost je vjerojatna, ali je treba dokazati. Postoje metoda određivanja zona izvorišta preko obojene vode i ulijevanja u pripremljene istražne bušotine. Zona zaštite izvorišta karakterizirana je vremenom potrebnim da voda koja se izlije u prirodu (npr. kiša) površinskim ili procjednim putem dođe do izvorišta. Ako se za navedenu cestu radi studija utjecaja na okoliš i primjenjuju novi materijali svakako bi zaključak studije trebao biti provedba prethodnog testa.
Ovako "po sjećanju", ostalo ne bi trebao biti značajniji problem.
Evo brzim guglanjem jedan diplomski rad kako se sve koristi otpad iz termoelektrane. Diplomski radovi inače budu najobjektivniji
https://repozitorij.fkit.unizg.hr/island...m/PDF/view
Najvjerojatniji problem može biti slobodni sumpor u pepelu iz termoelektrane. Potencijalno možda kadmij, arsen i ukupna veličina radioaktivnosti.
Problemi će biti manje izraženi ukoliko se radi o vodonepropusnom tlu. Ako za to područje postoje karte slivnih područja za izvorišta vode (što je standardna hidrogeološka praksa), svakako se takvi materijali ne bi smjeli koristiti u prvoj i drugoj zoni zaštite izvorišta. Ja ne bih ni u trećoj zoni zaštite izvorišta, ako je količina sumpora velika. Na karti su vidljivi vodotoci i toponimi tipa "bunar", dakle opasnost je vjerojatna, ali je treba dokazati. Postoje metoda određivanja zona izvorišta preko obojene vode i ulijevanja u pripremljene istražne bušotine. Zona zaštite izvorišta karakterizirana je vremenom potrebnim da voda koja se izlije u prirodu (npr. kiša) površinskim ili procjednim putem dođe do izvorišta. Ako se za navedenu cestu radi studija utjecaja na okoliš i primjenjuju novi materijali svakako bi zaključak studije trebao biti provedba prethodnog testa.
Ovako "po sjećanju", ostalo ne bi trebao biti značajniji problem.
Evo brzim guglanjem jedan diplomski rad kako se sve koristi otpad iz termoelektrane. Diplomski radovi inače budu najobjektivniji
https://repozitorij.fkit.unizg.hr/island...m/PDF/view