Naš organizam sadrži nekoliko kilograma potpuno autonomnih organizama, koji, jelte, koriste resurse našeg tela za svoju egzistenciju, i koji broje milijardama.
Neki samo parazitiraju, neki su u jakoj simbiozi i pomažu nama kako i mi njima, neki su nam u najdirektnijoj, "plaćenoj" , službi, plaćenoj hranom za njihovo bitisanje...
E sad, kad posmatramo jedan T limfocit na primer, vidimo da je autonoman organizam, koji se kreće i svesno traži "naručen" cilj, što će reći, naš plaćeni ubica kome opskrbljujemo egzistenciju iz naših energetskih resursa i izdajemo mu nalog za plaćeno ubistvo.
Onda on kreće u akciju i traži metu, i pošto je (samuraj) bezuslovno poslušan kolektivu, ubija je po ceni sopstvenog postojanja, i to vrlo komplikovanim metodama (od trovanja pa do najdirektnijeg proždiranja uljeza)...
I onda će mi neki evolucionista reći da je se to spontano vremenom razvilo do takve složenosti, zato što je imalo želju da takvim postane.
I ja ceo život sanjam da mi izrastu krila, pa mojim n-tim potomcima zasigurno neće izrasti, za razliku od domaćih starleta koje posle želje za krilima lako postanu guske bez krila :-)
Zanimljivo je pitanje: kako je to evolucija milionima godina "trpela" neke zakržljale i nefunkcionalne izrasline, koje kasnije treba da postanu krila, ali u aktuelnom vremenu samo ometaju posednika istih patrljaka, recimo par miliona godina?
A svi "znamo" da evolucija (koja definitivno postoji, ali je prespora) ne trpi falš robu i odmah uklanja nedovoljno funkcionalne potomke...
Većina ljudi posmatra stvari onako kako vidi okom: zdravo za gotovo, a nema pojma da je eto jedan T-limfocit komplikovaniji od bilo čega što je čovečanstvo napravilo (posmatrano sa mikro molekularnog nivoa, u uporedbi, spejs šatl je jednostavan kao dečja noša).
I naravno, ne samo da ne umemo da napravimo nešto poput T limfocita, već čak ne umemo ni da "upalimo" život u potpuno spremnoj, gotovoj kreaciji takvog tipa, ako je se život u njoj ugasio, i pored toga što je sve u tom trenutku funkcionalno, celo i spremno za "startovanje" :-)
Teško će to biti spontano i bez upliva nekog kreatora, makar samo u početnom stadijumu, što je više nego dovoljno...
Evolucionisti i kreacionisti su dva opoziciona tabora, koji teže krajnjim marginama svojih teza i obe grupacije svoje pripadnike odvode daleko od istine, samo zbog sopstvene ostrašćenosti i pripadnosti nekom od klanova.
Pre će biti da je istina negde između, bliže sivoj i prepletenoj, graničnoj, liniji koja razdvaja njihove tvrdnje na dve različite.
Mislim da se polako približavamo vremenu kada će nastupiti pomirenje između tvrde konvencionalne nauke i duhovnosti, možda najpre kroz kvantnu fiziku kao posrednika u pomirenju.
Naše generacije verovatno neće dočekati spajanje te dve grane, ali neka daleka generacija hoće.
P.S.
Mi u našoj prepotentnosti, gordosti i egocentričnosti sanjamo da smo bog zna kako pametni, a nesvesni smo ekstremno složenog lanca komandovanja u sopstvenom telu, koji funkcioniše kao savršeno uvežbana vojna jedinica.
Neki uspeju da izvrše minorni uticaj na taj komandni lanac, voljom, verom ili kako već, to niko do kraja nije saznao, i onda budemo svedoci spontanih izlečenja od neizlečivog, što se definitivno događa u ne malom broju slučajeva.
Verujem da će doći dan kada ćemo postati svesni i povezani sa tim mehanizmima koji za sada deluju van našeg svesnog.
Tada će lek biti u nama i oko nas, svakom jednako dostupan i besplatan.
P.P.S.
Svedok sam takvog jednog izlečenja kod ujne (supruga rođenog brata moje majke).
Ujna je u sedamdesetoj godini života dobila kancer obe dojke, sa vidljivim i jakim oštećenjima dojki. Otišla je kod lekara i, posle svih pregleda i snimanja, rekli su joj da je zakasnila, te da pored odsecanja obe dojke i zračenja potom, veruju da joj je ostalo maksimalno tri meseca života.
Ujna se iznervirala na licu mesta i rekla im: "Vi ćete, goveda jedna, da mi kažete koliko ću ja živeti!"
Iznervirano je otišla i više nije ušla kod lekara do kraja života.
Grudi su joj se vremenom nekako čudno sasušile i uvukle, nešto kao kod mršavog muškarca, ona je samo pila neke čajeve i poneku rakijicu, i umrla je od infarkta u 82. godini života, lako i brzo...
Neki samo parazitiraju, neki su u jakoj simbiozi i pomažu nama kako i mi njima, neki su nam u najdirektnijoj, "plaćenoj" , službi, plaćenoj hranom za njihovo bitisanje...
E sad, kad posmatramo jedan T limfocit na primer, vidimo da je autonoman organizam, koji se kreće i svesno traži "naručen" cilj, što će reći, naš plaćeni ubica kome opskrbljujemo egzistenciju iz naših energetskih resursa i izdajemo mu nalog za plaćeno ubistvo.
Onda on kreće u akciju i traži metu, i pošto je (samuraj) bezuslovno poslušan kolektivu, ubija je po ceni sopstvenog postojanja, i to vrlo komplikovanim metodama (od trovanja pa do najdirektnijeg proždiranja uljeza)...
I onda će mi neki evolucionista reći da je se to spontano vremenom razvilo do takve složenosti, zato što je imalo želju da takvim postane.
I ja ceo život sanjam da mi izrastu krila, pa mojim n-tim potomcima zasigurno neće izrasti, za razliku od domaćih starleta koje posle želje za krilima lako postanu guske bez krila :-)
Zanimljivo je pitanje: kako je to evolucija milionima godina "trpela" neke zakržljale i nefunkcionalne izrasline, koje kasnije treba da postanu krila, ali u aktuelnom vremenu samo ometaju posednika istih patrljaka, recimo par miliona godina?
A svi "znamo" da evolucija (koja definitivno postoji, ali je prespora) ne trpi falš robu i odmah uklanja nedovoljno funkcionalne potomke...
Većina ljudi posmatra stvari onako kako vidi okom: zdravo za gotovo, a nema pojma da je eto jedan T-limfocit komplikovaniji od bilo čega što je čovečanstvo napravilo (posmatrano sa mikro molekularnog nivoa, u uporedbi, spejs šatl je jednostavan kao dečja noša).
I naravno, ne samo da ne umemo da napravimo nešto poput T limfocita, već čak ne umemo ni da "upalimo" život u potpuno spremnoj, gotovoj kreaciji takvog tipa, ako je se život u njoj ugasio, i pored toga što je sve u tom trenutku funkcionalno, celo i spremno za "startovanje" :-)
Teško će to biti spontano i bez upliva nekog kreatora, makar samo u početnom stadijumu, što je više nego dovoljno...
Evolucionisti i kreacionisti su dva opoziciona tabora, koji teže krajnjim marginama svojih teza i obe grupacije svoje pripadnike odvode daleko od istine, samo zbog sopstvene ostrašćenosti i pripadnosti nekom od klanova.
Pre će biti da je istina negde između, bliže sivoj i prepletenoj, graničnoj, liniji koja razdvaja njihove tvrdnje na dve različite.
Mislim da se polako približavamo vremenu kada će nastupiti pomirenje između tvrde konvencionalne nauke i duhovnosti, možda najpre kroz kvantnu fiziku kao posrednika u pomirenju.
Naše generacije verovatno neće dočekati spajanje te dve grane, ali neka daleka generacija hoće.
P.S.
Mi u našoj prepotentnosti, gordosti i egocentričnosti sanjamo da smo bog zna kako pametni, a nesvesni smo ekstremno složenog lanca komandovanja u sopstvenom telu, koji funkcioniše kao savršeno uvežbana vojna jedinica.
Neki uspeju da izvrše minorni uticaj na taj komandni lanac, voljom, verom ili kako već, to niko do kraja nije saznao, i onda budemo svedoci spontanih izlečenja od neizlečivog, što se definitivno događa u ne malom broju slučajeva.
Verujem da će doći dan kada ćemo postati svesni i povezani sa tim mehanizmima koji za sada deluju van našeg svesnog.
Tada će lek biti u nama i oko nas, svakom jednako dostupan i besplatan.
P.P.S.
Svedok sam takvog jednog izlečenja kod ujne (supruga rođenog brata moje majke).
Ujna je u sedamdesetoj godini života dobila kancer obe dojke, sa vidljivim i jakim oštećenjima dojki. Otišla je kod lekara i, posle svih pregleda i snimanja, rekli su joj da je zakasnila, te da pored odsecanja obe dojke i zračenja potom, veruju da joj je ostalo maksimalno tri meseca života.
Ujna se iznervirala na licu mesta i rekla im: "Vi ćete, goveda jedna, da mi kažete koliko ću ja živeti!"
Iznervirano je otišla i više nije ušla kod lekara do kraja života.
Grudi su joj se vremenom nekako čudno sasušile i uvukle, nešto kao kod mršavog muškarca, ona je samo pila neke čajeve i poneku rakijicu, i umrla je od infarkta u 82. godini života, lako i brzo...