Thread Rating:
  • 0 Vote(s) - 0 Average
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
OP AMP sta i kako
#61
Gađaju se ti proizvođači ADC sa bitovima kao sa krompirima gore nego kinezi sa vatima, kao da će se svi od njih koristiti u podzemnom bunkeru i na baterijama.


HAHAHA Bas ste me slatko nasmejali ovom recenicom.    Smile
Reply
#62
Na žalost to je veoma istinito i ako je pomalo i smešno :-)

I molim te nemoj da mi persiraš jer nema potrebe. Svi smo mi ovde na neki način prijatelji.
Reply
#63
Macola, kao i uvek, je totalno u pravu Smile

Da ne bi uplašili Milana previše, uglavnom 10-12bita ADC je veoma upotrebljiv... Kada sam koristio 16bita i više tu se uglavnom 2 LSB bita "seku" da bu se dobio stabilan prikaz realne veličine.

Takođe, Milanu bih predložio da pogleda i neki od eksponencijalnih ili IIR softverskih filtera. Lako se realizuju, a mogu veoma lepo da upeglaju signal koji se meri. Klasično usrednjavanje, nije uvek dovoljno dobro.
Recimo jedan lep dokument na ovu temu je:
http://www.cypress.com/?docID=49246

Dokument deluje možda malo strašnije ali u osnovi je jednostavan.

Takođe, ko može da priušti "floating point" matematiku, veoma prost za razumevanje je i sledeći filter:
TrenutnaVrednostADC = ReadADC(CH_4);
NovaVrednostADC = NovaVrednostADC * 0.9 + TrenutnaVrednostADC * 0.1;
Reply
#64
Mnogi od nas imaju neke instrumente u višoj klasi tačnosti i sviđaju im se oni maleni brojevi u vezi tolerancije istog...

Ali veoma mali broj ima mogućnost da izvrši merenja u kontrolisanim uslovima okoline koji tek tada podrazumevaju taj nama simpatičan broj.

Kada bi smo odneli naše Flukove, Sanwe i ostale sprave do 1Kevro i prikačili ih na neko zlo poput HP-5834A, i istražili malo kolika je tačnost u svim delovima mernog opsega koji se tretira, i punom opsegu temperatura i vlažnosti, uvideli bismo zašto im je toliko različita i cena od tog navedenog HP.

Inače taj pomenuti HP ima do dan danas najveću na svetu ostvarenu efektivnu rezoluciju od 28 bit na 10V opsega (i pri tom ne radi na baterije)!

E sad, vrlo zanimljivo je pitanje gde se tu nalaze poznate 32 bitne "mečke" od ADC koji se prodaju tu i tamo?  :-)

Pozz
Reply
#65
Inače, nije mi namera uopšte da plašim Milana, već da vam približim očekivanja realnom stanju a ne onom što piše u datasheet od ADC.

Klasa tačnosti bolja od 0.1% sumarno u svim radnim uslovima koji su deklarisani za datu napravu, vrlo nalikuje poslednjim destinkama u trci na sto metara.

U svakom selu se trči ispod 12 sekundi, neki broj njih na svetu ispod 10, a samo jedan na svetu tu poslednju gadnu destinku.

Tako slično je i sa povećanjem broja upotrebljivih bitova za AD konverziju.
Sasvim lako 10 bita, mnogo teže 12, a kada se pređe 20 bita, takvih da ne mrda poslednja cifra, e onda smo u poslednjih nekoliko desetinki na sto metara i tada je veoma sužen broj tih koji to mogu istrčati.

Pozz
Reply
#66
Nikada nisam radio ,floating point , matematiku ali ako sam dobro razumeo da bih dobio rezultat potrebno je da mnozim trenutnu vrednost sa 0.1 i rezultat sa 0.9 da li je to konstanta 0.1  i  0.9 ili moze i drugom kombinacijom ciji je zbir 1.

Ja se izvinjavam ako je pitanje malo glupo ali priznajem da nisam ovo koristio.

Pozdrav
Reply
#67
U suštini se oversemplovanje svodi (bilo floating point ili ne) na sabiranje na primer 10 rezultata uzastopce, potom deljenje tog broja sa 10.
I onda dobiješ osrednjenu vrednost toga sa eliminisanim šumom i neravninama.
Naravno, onda ti je broj prikaza rezultata u sekundi 10 puta manji.

Sa brojem oversemplinga raste poboljšanje rezultata, ali uopšte nije linearno srazmerno sa brojem kojim se osrednjava.
Posle izvesnog broja osrednjavanja rezultat se sve manje poboljšava i u jednom momentu postane besmisleno povećavanje niza koji se osrednjava.

Evo uz put nekog dokumentića o oversamplingu:
https://www.google.rs/search?q=oversampl...ywOrwbHABQ

Imaš tu opisano više metoda, rekao bih jednostavno i ako mi je slab engleski.
Reply
#68
Naso sam bas je lepo opisana metoda oversamplinga. Ova metoda je odlicna za merenje struje i napona.

Pozdrav
Reply
#69
Macola, šalio sam se u vezi "plašenja", a smatram da je Milanu veoma bitno što si mu preneo veoma bitne iskustvene podatke i činjenice sa kojima se apsolutno slažem.

Ovo je jako bitno kako bi inženjer koji projektuje sistem imao dobru polaznu osnovu i da zna šta je moguće i kojom metodom uraditi. Veoma često sam sretao da naručilac posla lako može da zahteva i maštoviti deo toga što se radi (čitaj "da preteruje" u zahtevima). Mi (inženjeri) smo tu da malo spustimo takav prsitup Smile

Filtar koji sam predložio "NovaVrednostADC = NovaVrednostADC * 0.9 + TrenutnaVrednostADC * 0.1" radi po principu da se uzima 90% prethodne vrednosti (akumulirane) i 10% novoizmerene.

Na taj način, težinski, nova vrednosti koja može biti i "glič" ne utiče toliko drastično na prethodnu, pretpostavićemo, ustaljenu vrednost. Bitna prednost ovog načina filtriranja je da svaki naredni uzorak utiče na finalni podatak. Nasuprot ovome može biti problematično ako se radi klasično usrednjavanje, gde je uglavnom pristup da se sačeka dovoljan broj uzoraka kako bi se uradila aritmetička srednja vrednost, jer kod većeg broja uzoraka to može potrajati. Gore navedeni filtar ima nedostatak da se ustaljivanje vrednosti eksponencijalno usporava, ali se konstantno vidi približavanje vrednosti na ustaljenu.

Ako se želi filtar sa takođe brzim odzivom, ali nešto linearnije karakteristike, onda se koristi "moving average" filtar... itd...

Nadam se da sam dovoljno jasno ovo napisao i da nisam dodatno uneo zabunu u temu sa lepim napretkom oko merenja kod laboratorijskog ispravljača.
Reply
#70
Ma kakvi,

Sve si to odlično opisao Nebojša, samo se bojim da Milan još ne namerava da skoči u DSP vode i floating point matematiku.

Ono, kakav god filter ili osrednjavanje koristili ne možemo izbeći čekanje na konačni rezultat toga.
0.9-0.1 metoda ili cirkuralna (moving average) su zgodne za prikazivanje jer im ponašanje nalikuje instrumentu sa kazaljkom i sasvim se slažem da prirodnije izgledaju korisniku.

Kod merenja DC pojava, poput DC napona i DC struje, metoda klasičnog osrednjavanja, 0.9-0.1 metoda i cirkularna, neće se razlikovati po tačnosti.
Nema potrebe za velikim brzinama rezultata jer se malo toga menja u vremenu na lab. ispravljaču kog Milan želi da "prosvetli" sa digitalnim prikazivanjem.

Ono što prija većini korisnika je prikazivanje na LCD displeju sa ne većim brzinama od 2-5 puta u sekundi.
Ima se vremena za bilo koju od te tri metode osrednjavanja sa najobičnijim PIC16F. Brzine uzorkovanja njihovih ADC zadovoljavaju za mnogo dugačku "kobasicu" osrednjavanja a da se ostvari 5 prikaza u sekundi.

Dugačko je vreme od 200mS, pogotovo kad PIC ne radi ništa drugo osim merenja na dva kanala i slanja na displej.
Od tog vremena displej će okupirati možda po 5mS za svaki prikaz a ostatak se ima za merenje i osrednjavanje.

U svakom slučaju se ne mora za tako niske zahteve koristiti floating point matematika jer to je previše za "piconje" 16F i 18F sa 8 bit matematikom.
Međutim, sabiranje, potom deljenje i skaliranje rezultata će običnom 32 bit celobrojnom matematikom oduzeti svega nekoliko mikrosekundi vremena po svakom ciklusu od 5 prikaza u sekundi čak i na 8 bit piconji koji koristi 32 bit long varijable (koje su sa aspekta 8 bitnog mučenika blagi užas od dužine).

Sve tri nabrojane metode se mogu odraditi sa 16F ili 18F bez neke frke sa vremenom i osrednjavanjem od možda čak i 1000 puta po prikazu sa celobrojnom matematikom.
Jeste da se duži kod piše i manje elegantno izgleda nego u floating point, ali konačna količina asm i na kraju hex je ozbiljno manja jer male 8 bit piconje nemaju ništa više od hardverskog množenja 8 x 8 kao najviše dostignuće i jednom instrukcijskom ciklusu. (lako je DSP mašinčinama kad imaju lom hardvera za matematiku :-)

Neće to biti problem kada pic radi samo merenje i prikaz. Ima se viška vremena.

Pozz
Reply
#71
Upravo tako... da bih bio jasan do kraja, gde god je moguće, koristiti "integer" matematiku. I mnogo moćniji procesori imaju probleme sa matematikom u pokretnom zarezu ("floating point").
Ja smatram da je čak i zdravo malo pomučiti se sa "integer"-ima pa makar radi razgibavanja moždanih ćelija Smile

Upravo dokument koji sam gore postavio u vezi filtera (http://www.cypress.com/?docID=49246) radi sa "integer"-ima i jednostavnijim matematičkim operacijama, tako da je on dobra polazna tačka.

Moj predlog Milanu je da laganao prostudira sve napisano i krene sa primenom, opet bez žurbe. Što bude imao da pita, tu smo Smile
Reply
#72
Svakako.

Evo i meni je još malo ostalo da istestiram napajanje za ovaj njegov sklopić i postaviću finalnu verziju svega.
Reply
#73
(07-06-2015, 10:54 PM)Macola Wrote: U suštini se oversemplovanje svodi (bilo floating point ili ne) na sabiranje na primer 10 rezultata uzastopce, potom deljenje tog broja sa 10.
I onda dobiješ osrednjenu vrednost toga sa eliminisanim šumom i neravninama.

Za proračun aritm. srednje vrednosti postoji i rekurzivna formula:

Xsr,i = (Xsr,i-1)*(i-1)/i + Xi/i

gde je i tekući indeks, Xi trenuti uzorak, Xsr,i trenutna srednja vrednost, a Xsr,i-1 srednja vrednost kod indeksa (i-1).
Uzmimo kao primer niz uzoraka Xi=(1, 2, 2, 1), i=1..4, čija aritm. srednja vrednost iznosi 6/4 = 1,5. Rekurzivni račun daje:

i=1: Xsr,1 = X1 = 1
i=2: Xsr,2 = Xsr,1*(2-1)/2 + X2/2 = 1,5
i=3: Xsr,3 = Xsr,2*(3-1)/3 + X3/3 = 1.66666
i=4: Xsr,4 = Xsr,3*(4-1)/4 + X4/4 = 1,4999...

Naravno, gornji račun podrazumeva korišćenje FP aritmetike.
Prednost rekurzivne formule kod instrumenata sa displejom je mogućnost vizuelnog praćenja konvergencije krajnjeg rezultata u realnom vremenu.
Inače, ja ovu formulu koristim uvek kada mi treba aritmetička srednja vrednost jer je ekvivalentna standardnoj formuli, ali je matematički i programski elegantnija.
Za razliku od formule koju je naveo Nebojša, ova ima promenljive faktore težine i zato drukčiju frekventnu karakteristiku.

Pozdrav
Reply
#74
Da se vratimo na napajanje za akvizicioni sklopić.

Evo, napravio sam jedno i probao ga.
Izgleda ovako:


.pdf   Napajanje.pdf (Size: 22,18 KB / Downloads: 57)

(Proveriću naknadno da mi se nije potkrala koja greška u crtanju (u realnosti već radi) pa ću javiti. Ne može se sve primetiti u prvi mah.)
-------------------------

Napajanje nema neki posebno veliki stepen iskorišćenja. Zavisno od opterećenja to se vrti od 50-70%.

Naime, radi se o dva konvertora i o malenoj izlaznoj snazi, gde sami upravljački i driver sklopovi "jedu" već značajan deo ukupne snage. Takvi mališani mogu imati dobr KKD jedino uz posebne mere ako je to bitno, a ovde nije bitno uopšte jer nema ni jednog hladnjaka.
Najviše greju L7 L6, zener diode i njihovi otpornici, pomalo i LM 2576 ali mu ne treba hladnjak. Ostalo je hladno kao taština dojka.

Performanse su sledeće:
-radi od 10.7 do 55VDC,

-potrošnja pri max. opterećenju varira od 400mA na dole (smanjuje se sa porastom napona napajanja i ili padom opterećenja),

-izabrana su napajanja za op-amps od +-12VDC, max. 25mA po grani, što je daleko više od potrebnog.
Odatle ćemo napraviti i Vreff i ostaće još puno viška.


-napon za digitaliju, PIC i LCD sa pozadinskom rasvetom, koja troši tipičnih 100mA kad maksimalno jako svetli, je 5VDC i toleriše potrošnju od max. 200mA.
Iznad 200mA nastupa namerni strujni limit za 5VDC. To ne treba da vas zabrinjava jer će tipična potrošnja PIC +LCD sa poz. rasvetom biti oko 120mA maksimalno, a ako se ne koristi puna snaga poz.rasvete onda i manje.
Dakle, limit od 200mA je i više nego dovoljan, a i poželjan.

-primarni konvertor je buck tipa, hard switching i koristi LM2576HV, jer HV verzija toleriše do 60VDC (apsolutni maksimum) a normalno operativno područje mu je do 55VDC. (sa običnim 2576 do max 40VDC)
Poput ostalih hard sw. konvertora i buck je "bučan" poput flyback, forward i sličnih.
Takođe LM2576 radi na dosta niskoj frekvenciji reda 50-60KHz što je lošije za filtraciju i može "atakovati" elektronskom bukom na op-amps.
Stoga je kao galvansko razdvajanje upotrebljen "mekani" rezonantni ZVS  konvertor sa naponima koji su skoro sinusni.

-sekundarni konvertor koji vrši galvansko je samooscilujući, strujni, rezonantni, ZVS Mazzilli konvertor, sa eksternim rezonantnim tankom.
Eksterni rezonantni tank obezbeđuje dobar talasni oblik bez strmih ivica i to je relativno malo izobličen sinus.
Istovremeno obezbeđuje zaštitu od totalnog kratkog spoja na sekundarima, pošto klasični Mazzilli prestane da osciluje pri teškim teretima i pošto je uvek jedan ili oba mosfet u provodnom stanju to je onda kraj priče ako nema nekih zaštita ispred.
Ovako je pouzdano uspostavljanje oscilacija u startu, vrlo poboljšan talasni oblik i može se namestati kvalitet sinusa Q faktorom rezonantnog tanka. Kod kratkog spoja i dalje osciluje sa samo manlo manjom amplitudom na primaru(upravo posledica LC eksternog  tanka). Na žalost to zahteva dodatnu L i C, ali pošto je ovaj konvertor malecki ti troškovi su stvarno beznačajni.
Poenta i jeste u blagim nagibima talasnog oblika, te idealan sinus nije od vitalnog značaja.
Ukoliko je nekom od interesa da ima stvarno dobar sinusni oblik, dovoljno je da poveća gabarite (manji Rac i Rdc) L5 i tim poveća Q faktor oscilatornog kola L5-C5.
Radna frekvencija Mazzilli-ja se kreće od 250-300KHz (iznad sample rate PIC ADC), zavisno od tereta. Oblik na krajevima primara je blago izobličen sinus (sa audio aspekta to je katastrofa od 10-20% THD :-), ali za konvertorske namene je to i više od  odlično).
Evo kako izgleda talasni oblik između krajeva primarnog namotaja (mrzelo me je da guram fleš u skop pa sam na brzaka fotnuo):


Inače, upotrebio sam kao prenosni push-pull trafo toroidno jezgarce R12.5/7.5/5.0 od materijala N30 Epcos-TDK.
Taj materijal se može primeniti kao power jezgarce sa malom dB čak do 1MHz. U ovom slučaju je dB manje od +-50mT.
Sa potpuno istim brojavima navoja se sasvim normalno može upotrebiti EE16 koje je driver trafo iz starih ATX napajanja. Sa tim brojem navoja EE16 (i ako je od materijala N67 ili bliskog), neće imati bitne gubitke pošto je dB dosta manje nego na R12.5 zbog većeg efektivog preseka stuba kod EE16.
Dakle, podjednako dobro će oba raditi.

-zahvaljujući Mazzilli konvertoru, izlazni naponi se lako filtriraju sa malim elko, i za najbolje rezultate treba staviti keramički 100nF preko izlaznog elko od 220u na +5V, koji sam zaboravio da nacrtam ali ga vi obavezno dodajte.
Kod mene je to podrazumevana stvar zato je lako zaboravim u crtanju (da ne vršim sad prepravku pdf).

-Galvansko razdvajanje se ne vrši radi neke bezbednosti, jer se sklop napaja sa uređaja na kom se i vrši merenje.
Suštinski razlog galvanskog razdvajanja je izbegavanje nezgodnih ground loops, koje i te kako znaju pokvariti dobro merenje.
Ovako su nezavisne razne GND i mogu se lako vezivati i sa manje pažnje. U nekim slučajevima je takva mera u mernim aplikacijama potpuno nužna, posebno kod razuđene pcb.
Ovde je imamo i izbegli smo masu početničkih grešaka po cenu jednog Mazzilli.

-mosfeti za Mazzilli treba da budu reda 60V i 2-3A sa TTL gejtom, a najlakše neki od takvih, dva N mosfeta u SO-8 (reda manje od 0.5 eura).
Oni se ni malo ne greju (zbog ZVS i ZCS jer se radi sa f0) i savršeno je postaviti dvostruki u SO-8 zbog manjih gabarita.
Red veličine mosfeta je od važnog značaja, i klasa TTL mosfeta od 60-takV i par A ima total Qg reda <15nC,  a što je bitno zbog potrošnje pobude za njih i brzine rada.
U mom slučaju sam upotrebio FDS9945 u SO-8, jer sam taj imao pri ruci a odgovarao je potrebama. Izbor nije kritičan ako je gejt TTL tipa (Uth<3V) i ako je >40V, >1A i total Qg<15nC. Mogu se koristiti i dva posebno u DIP-4 bez problema ili tome slično. (ima to na Comet i td...)

-Trafo i kalemovi L5 i L7 nisu nešto kritični po toleranciji jer Mazzilli je samooscilujući konvertor koji se sam prilagođava tolerancijama eksternog tanka, L7 i trafoa. L6 i L7 su 470uH 09P tipa, za 420mA, a mogu i sa većom strujom bez problema. Važno je da budu predviđeni za DC bias bar 420mA. (potražite već po internetu 09P ili P09. Ima u ITC, Retam, Pro, uPrincu i td... ).

-Trafo je bez gap, jer je talasni oblik vrlo simetričan i nema DC bias te jezgro može biti i bitno manje ako vas samo ne mrzi da motate više navoja.
Tu snagu lako može preneti i R6 sa tom frekvencijom.
Osnovni uslov je da primar mora imati dovoljno navoja da pri 25Vpk na jednoj polovini ne pređe nekih 50-70mT zbog rada na 250-300KHz.
B[T]= Upk_exp6[V]/(4.4 x f[Hz] x Ae[mm_sqr] x N[navojaka])
Sasvim je zgodno EE16 iz ATX (driver tr.) sa istim brojem navoja. Kod većeg jezgra se može imati manji broj svih namotaja, ali odnosi moraju ostati isti.
Odnosno: polovine primara i sekundar za 5 V 1 : 1 : 1, sekundar za +-12V 1:2.8.
Mazzilli sa eksternim tankom je strujni konvertor i proračun je malo nezgodan jer sekundari vide primar poput strujnog izvora.
Ne bih da vas davim sa tim, a koga baš ludo zanima neka potraži Mazzilli sa eksternim tankom.
Obe polovine primara se moraju namotati bifilarno i fazirati po tačkama.
Kod sekundara smer već nije bitan.

-Strujni rezonantni kovertori poput Mazzilli sa eksternim tankom "vole" labavije spregnut trafo.
Nije nužno ali raste kvalitet sinusa.
Trafo se vrlo nekritično mota, jedino su primari zahtevni kako sam rekao.
Ako se mota na toroidu, onda primari neka zauzmu 1/3 obima, a na ostatku obima namotati sekundare.
Ako se mota na EE, onda primar ili na jednoj polovini stuba ili do jezgra celim stubom, ostalo pored ili preko.
Nema potrebe ni za kakvom međuizolacijom ni između slojeva ni između namotaja. Galvansko razdvajanje je svega nekoliko desetina volti i lak žice je i predovoljan.
Što je labavija sprega - sinus je sve lepši. Štaviše, kada se ružnjikavo namota iz ruke to lepše radi :-)
Kome nije dosadno može napraviti labaviju spregu nalik LLC trafou, mada to nije lako na EE16 :-).
U principu je lakša intervencija povećati Q od L5 za poboljšanje sinusa.
(Ipak kažem da stvarno nema potrebe jer ne pravimo signal generator. Ovaj sinus sa fotke je izvorska bistra voda u odnosu na buck ispred, pa čak je tiši i u odnosu na LLC :-).

-Analogna GND i analogni Vdd su kod PIC na strani gde je port A. Tu se dovodi AGND od +-12VDC i od Vreff koji ću kasnije nacrtati u mernom sklopu.

-Digitalna GND od +5V se dovodi na GND PIC koja je na strani porta B.
 Obe gnd od PIC se moraju spojiti jumperom ispod samog PIC. Ako se imaju ground poligoni na obe strane onda međusobno treba da budu spojeni jedino tim jumperom.

-Sve analogne mase voditi isključivo na AGND, dok sve digitalne isključivo na DGND.

-  +Vdd za stranu PIC koja je pored AGND, dovodi se kroz maleni kalem od 1-5uH iz desnog pina Vdd (sa strane B porta), na primer feritna perlica na jumperu za Vdd ispod PIC.

-obe strane napajanja PIC moraju imati decoupling keramičke multilejer kondove od 100nF (KD) i oni moraju biti najneposrednije do PIC. Takođe samo može pomoći i tantal od 1-10u sa obe strane i oni mogu kao sledeći po rastojanju od PIC (ne može naškoditi i još bolji decoupling, samo će još više "smiriti" ADC).

-kod ovog akvizicionog sistema je bilo od značaja da se minus merni krajevi i za napon i za struju mogu koristiti sa bilo koje strane šent otpornika, a to se ostvaruje galvanskim razdvajanjem napajanja i diferencijalnim ampom za oba.
Galvansko razdvajanje će izbeći koliziju do koje može doći na raznim napravama na koje bi kačili merni sistem.
Odnosno, ovaj sklopić se napaja sa napona na bulk elko lab ispravljača ili možda sa nekog akumulatora u automobilu ili slično (zato radi od 10.7V do 55V) i ako nema galavanskog razdvajanja primarne od sekundarne strane mernog sklopića, onda lako možemo doći u poziciju da ga ne možemo zakačiti ako je merni šent u drugačijoj poziciji od očekivane.
Neki šentovi budu postavljeni da glavna masa lab izvora bude sa strane gde je na njima +merni kraj, dok neki imaju glavnu masu gde im je - merni kraj. U tom slučaju će merenje napona grešiti ako ga ne stavimo tamo gde je izlaz, ili neće biti korektno merena struja zato što imamo koliziju masa sa obe strane šenta.
Sa galvanskim razdvajanjem je rešen problem tako da - od glavnog elko nema dodira sa masom izlaza, kroz sam merni uređaj, već se masa mernog uređaja može proizvoljno i po potrebi koristiti. samim tim je omogućeno napajanje uređajčeta i sa eventualno nekog drugog napona u blizini.
Diferencijalnim ulazima na front end ampovima je obezbeđeno da mase od merenja napona i mase od merenja struje mogu biti zakačene sa bilo koje strane šenta.
To će kasnije biti opisano u tekstu sa šemom uređajčeta. Onda ćete sasvim razumeti prednost galvanskog razdvajanja i diff ampova.

Toliko za sada. Nadam se da nešto nisam zaboravio.

Izvolite pitati nejasne stvari. Verovatno ću moći tek noćas da odgovorim ali nikad nije kasno :-)

Pozz

P.S.

Da se neki SMPS-ovac ne nađe prepametan i kaže mi da je to moglo i ovako:

.pdf   Kalem manje.pdf (Size: 8,17 KB / Downloads: 30)
Naravno da može, ali bih voleo da uradi korektnu kompenzaciju celog sklopa sa nesinhronizovanim buck na 50-60KHz i Mazzilli na 250-300KHz :-)

Moglo je i tako, ali onda bih buck pravio na 500-600KHz (2f) i obavezno ga sinhronizovao sa Mazzilli.
Naravno da mi je bilo jednostavnije da upotrebim LM2576 sa nekoliko komponenti okolo.
Pogotovo što svrha nije spejs šatl.
Reply
#75
Ja se izvinjavam sada sam uhvatio vreme da detaljno pogledam kako je izvedeno napajanje.
Vrlo lepa konstrukcija koja ima i strujno ogranicenje sto je po meni bitna stavka.

Za sada na prvi pogled sema mi deluje jasna ali videcemo kada pocne sklapanje onda ce najverovatnije biti i pitanja   Big Grin

Macola ,     Puno vam se zahvaljujem za napajanje koje ste uradili za moje potrebe.

Pozdrav
Reply
#76
Nema na čemu.

To izgleda malo komplikovanije na prvi pogled, ali komotno staje u pola kutije šibice kada je sa toroidnim prstenom.
Najveći komad je elko 1000u/63V ali ne bi bilo dobro da ga izbegnemo.

Napajanje će osim tebi možda još nekom zatrebati kada radi neku akviziciju podataka.
Opseg spektra od 250-300KHz se lako filtrira kad je poznat i još lakše zato što nije previše bogat harmonicima.
Takođe su viši harmonici iznad tih frekvencija i to je često daleko iznad akvizicionih sistema koji obrađuju podatke a koji nisu video tipa.
Svakako da su i subharmonici tog relativno pristojnog sinusa vrlo slabi i teško da će ikako zasmetati.

Veličina filterskih elko iza ispravljača Mazzilli-ja u principu nije ograničena. Povećanje elkos će poboljšati filtraciju.
Naravno, kao što sam nebrojeno puta pomenuo, neuporedivo bolje rezultate će dati nekoliko manjih paralelovanih elko i par keramičkih blok na njima, još ako se između njih stave feritne perlice ili neki slični niskoomski kalemčići, može se dobiti stvarno vrhunska filtracija (višestruki PI filter).

Dodatno "čišćenje" se može dobiti postavljanjem RC snubber na ispravljačke diodice iza Mazzilli konvertora, reda neka stotina pF i neka desetina R. To se stavi paralelno donjim dvema diodama u grecu za 5V i paralelno sa obe diode u +- napajanju.
Naravno, vrednost RC snubber se podešava prema konkretnom trafou, pcb i tome slično i kontroliše se osciloskopom.
Sva se priča oko tih snubbers svodi na to da se dobiju manji nagibi tranzicija gde god je to moguće, odnosno da se priguše odzvonjavajući efekti koji nastaju na parazitnim kapacitetima dioda i Llk sekundara.
Takođe će i labavija sprega izlaznog trafoa dati lepši talasni oblik.

Tebi za taj tvoj merni sistemčić nije neophodna neka "besna" filtracija osim na Vreff.
---------------------------------------------
Taj dualni konvertor u principu nema nikakvo teoretsko gornje ograničenje snage. Takva kombinacija se može, uz naravno mere za te slučajeve, "napumpati" i do nekoliko desetina KW bez frke.

Pozz
Reply
#77
Stigao je  ovaj  modul sa ACS712 - 20A koji ima analogni izlaz 100mv /1A mene interesuje merenje samo DC struje tako za 0-20A imam izlazni napon od 2.5v-4.5v .

Napon ocitavam sa MCU 10/bit AD converterom e sad po kojoj formuli da pretvorim napon u struju.


https://www.sparkfun.com/datasheets/Brea...s/0712.pdf
Reply
#78
I=10*(U-2,5V)
Reply
#79
Mozda sam lose postavio pitanje mislio sam kako programski pretvoriti a/d rezultat u amperima.

Ukoliko imam 10bit A/D ( 1023 ) i Vref = 5V korak je  (5/1023) = 0.00488 V

Ako merim samo DC struju onda krecem od 2.5v kao pocetnu vrednost a to je 512 vrednost A/D

Iz senzora imamo 100mv po amperu

Iz ovoga proizilazi formula (AD rezultat - 512) * 0.00488 / 100  

E sad posto moj kompajler neradi sa decimalnim brojevima ja bih morao to ovako da racunam (AD rezultat - 512) * 488 / 100  ali pre deljenja rezultat nemogu da smestim u 16bit (65536) promenljivu i zbog toga sam postavio pitanje kojom drugom metodom da radim izracunavanje.
Reply
#80
Možeš formirati unsigned long promenljive od 32 bita i njima raditi svu matematiku.
Pretpostavljam da radiš sa nekim kompajlerom za PIC, tj. sa nekim 8 bit MCU.

Malo će ga usporiti, ali mislim da ti to nije posebno bitno za taj tvoj slučaj.
Reply


Forum Jump:


Users browsing this thread: 1 Guest(s)