09-18-2018, 07:25 PM
kad danas ne spalih jedno 6 hektara nemačke šume... jedva sam uspeo da zagasim požarčić na jednoj šumskoj padini visokoj oko 2.5 metra u širini od 10ak metara, ali da nisam stigao tad da ga zagasim,više ne bi imao vremena da sprečim širenje levo i desno a zatim ni na blažu kosinu koja je sledila iznad,pa i na suvonjavo lišće na drveću dalje. sad kad je sve prošlo,voleo bi da me neko snimao kako "letim" levo desno gore dole po padini poput 3d štampača, sad bi mi bilo smešno ali tad mi je cela akcija od jedno 2 minuta trajala kao pola sata! već sam video u glavi kako iznad šume lete vatrogasni helikopteri,xy kamiona okolo,policija,hitna pomoć... i kao rezultat gašenje jedne inače poprilično jake firme čija je delatnost saniranje pukotina na nemačkom asfaltu. moj deo posla je da sa jednom mašinom čistim te pukotine pre nego je kolege zaliju vrelim bitumenom i zaspu crnim peskom da se ne lepi za gume automobila. ta mašina je u sustini jedna šasija koja na sebi ima SUS Honda motor od 390ccm koja tera kompresor, koji opet duva vazduh pod pritiskom kroz brener - plamenik koji radi preko propan boce od 15ak kg te materije. sve u svemu skoro 150kg mašine na četiri točka poput onih na kontejnerima. lagana nizbrdica pita,levo padina od jedno 40ak metara do potoka,a desno uzbrdica pod suvim lišćem,travom i šumom koja sledi tih 2.5 metara više puta. uzak put,toliko da kolege iza mene sa velikim kombijem zauzimaju toliko prostora da ne može da se mimoiđe. i u tom nailazi plavuša koja raznosi poštu, uz svu buku mašine rukama objašnjavam da treba da se vrati natrag i traži neki drugi način da dođe do cilja. međutim, ona se buni. prekidam na ventil pritisak vazduha sa kompresora,smanjujem količinu propana, puštam kočnicu na šasiji pa priđem da joj pokušam objasniti o čemu se radi. kad je skontala da sam dođoš i da stvarno ne može dalje,besno se okreće i vozi unatrag. ja se okrećem ka mašini i imam šta da vidim- suvo lišće već gori i dooobro napreduje - trčim ka mašini,gasim dovod gasa,gasim SUS motor i odmah gazim rukama i nogama po požaru koji je maratonac, usput gledam kako kočnica zapravo ne radi i kako mašina sama odlazi kroz električnu ogradu -pastir žicu niz liticu levo od puta! trenutak odluke,pustiti mašinu da ode niz liticu i gasiti požar, ili hvatati već zaletelu mašinu i pustiti požar da se širi... nastavim da gasim požar a za mašinu se Bogu pomolim, naročito jer je tu iznad jedno 10kV elektro vod. koliko se to brzo izdešavalo i koliko sam stvarno bio uplašen,svedoči i to da od straha nisam bio siguran šta sam pogasio a šta ne. moglo je biti svašta,međutim osim prljavog radnog odela,nekoliko trnova po rukama i žešćih impresija ništa više. a kako ste vi proveli današnji dan?
Bože,daj svakome pameti - ni mene ne zaboravi...