10-26-2019, 08:23 PM
Evo Bane. Ovo je bolji način za samogradnju.
CT_Bane_.pdf (Size: 12,06 KB / Downloads: 49)
Sprava ima strujni izlaz koji je direktno srazmeran prenosnom odnosu broja navojaka na jezgru prema jednom navojku (provlačenju) kroz rasklopivo jezgro.
Radi na sledeći način:
- op-amp detektuje razliku od nultog polja u procepu gde stoji hal davač, pobuđuje power amp u AB klasi koji namotajem L poništava uzrok odstupanja polja od nultog...
Nulta ili ti kompenzaciona metoda, koja je bolji način od predloženog. U kućnoj izradi se može postići ispod 1% tolerancije sa prilično loše sklepanim uređajem...
RC AC kompenzacijom na op-amp se namesti stabilnost i frekventni odziv. Potenciometrom se nuluje.
Od vrste jezgra, hal generatora, prenosnog odnosa i napona napajanja zavisi gornja granična frerkvencija i sa uobičajeno dostupnim stvarima se može postići od DC do više od 50KHz sa -3dB (Honeywell sa nanokristalnim jezgrom tuče hladnih 150KHz sa 1:2000 odnosom i dva BC tranzistora u power amp).
Struja kroz provodnik koji je obuhvaćen jezgrom će napraviti polje od xx ampernavojaka. Op-amp će "videti" da polje nije nulto i u kompenzacionom namotaju razviti toliko struje da polje bude opet nulto. Ako je kompenzacioni namotaj na primer 1000 navojaka, biće potrebno 1/1000 merene struje kroz njega i ona će se pojaviti na izlazu power amp i na Burden otporniku.
Strujni izlaz nije osetljiv na smetnje i običnom neoklopljenom paricom se može voditi koju stotinu metara sa svih 50+KHz, potom očitati kao napon na Burden otporniku, koji se lako može skalirati da se uklopi u opseg voltmetra na njemu.
Što viši napon napajanja - to veća dinamika i gornja granična frekvancija sprave.
Jezgro se bira sa što većim permeabilitetom i što manjom koercitivnom sliom (užom histerezisnom petljom).
Veliki procep za hal davač obezbediće visok nivo moguće DC struje bez saturacije.
Najbolja su sečena nano kristalna jezgra, a od ferita materijal N30 (Epcos) koji ima jako usku petlju i veliki permeabilitet. Takvi feriti su obično za EMI filtre.
Zavisno od prenosnog odnosa se dimenzioniše power amp, koji mora isporučiti kompenzacionu struju.
Što veći prenosni odnos - to manje struje i snage za power amp i za recimo odnose reda 2000+ neki malo jači op-amp može sam podmiriti potrebe, bez tranzistorskog ekstendera.
E sad, mnogo navojaka na kompenzacionom imaju za posledicu spori porast struje i potrebu za većim naponom napajanja i generalno nude manju brzinu i manju snagu potrebnu za sondu. Problem parazitnih kapaciteta, sopstvenih rezonansi i slično, onda potreba za niskokapacitativnim Z namotajem.
Manje navojaka nudi veliku brzinu ali i veliku potrebnu struju za kompenzaciju, tj . sonda dosta troši i ima snažniji power amp.
Toliko od mene

Sprava ima strujni izlaz koji je direktno srazmeran prenosnom odnosu broja navojaka na jezgru prema jednom navojku (provlačenju) kroz rasklopivo jezgro.
Radi na sledeći način:
- op-amp detektuje razliku od nultog polja u procepu gde stoji hal davač, pobuđuje power amp u AB klasi koji namotajem L poništava uzrok odstupanja polja od nultog...
Nulta ili ti kompenzaciona metoda, koja je bolji način od predloženog. U kućnoj izradi se može postići ispod 1% tolerancije sa prilično loše sklepanim uređajem...
RC AC kompenzacijom na op-amp se namesti stabilnost i frekventni odziv. Potenciometrom se nuluje.
Od vrste jezgra, hal generatora, prenosnog odnosa i napona napajanja zavisi gornja granična frerkvencija i sa uobičajeno dostupnim stvarima se može postići od DC do više od 50KHz sa -3dB (Honeywell sa nanokristalnim jezgrom tuče hladnih 150KHz sa 1:2000 odnosom i dva BC tranzistora u power amp).
Struja kroz provodnik koji je obuhvaćen jezgrom će napraviti polje od xx ampernavojaka. Op-amp će "videti" da polje nije nulto i u kompenzacionom namotaju razviti toliko struje da polje bude opet nulto. Ako je kompenzacioni namotaj na primer 1000 navojaka, biće potrebno 1/1000 merene struje kroz njega i ona će se pojaviti na izlazu power amp i na Burden otporniku.
Strujni izlaz nije osetljiv na smetnje i običnom neoklopljenom paricom se može voditi koju stotinu metara sa svih 50+KHz, potom očitati kao napon na Burden otporniku, koji se lako može skalirati da se uklopi u opseg voltmetra na njemu.
Što viši napon napajanja - to veća dinamika i gornja granična frekvancija sprave.
Jezgro se bira sa što većim permeabilitetom i što manjom koercitivnom sliom (užom histerezisnom petljom).
Veliki procep za hal davač obezbediće visok nivo moguće DC struje bez saturacije.
Najbolja su sečena nano kristalna jezgra, a od ferita materijal N30 (Epcos) koji ima jako usku petlju i veliki permeabilitet. Takvi feriti su obično za EMI filtre.
Zavisno od prenosnog odnosa se dimenzioniše power amp, koji mora isporučiti kompenzacionu struju.
Što veći prenosni odnos - to manje struje i snage za power amp i za recimo odnose reda 2000+ neki malo jači op-amp može sam podmiriti potrebe, bez tranzistorskog ekstendera.
E sad, mnogo navojaka na kompenzacionom imaju za posledicu spori porast struje i potrebu za većim naponom napajanja i generalno nude manju brzinu i manju snagu potrebnu za sondu. Problem parazitnih kapaciteta, sopstvenih rezonansi i slično, onda potreba za niskokapacitativnim Z namotajem.
Manje navojaka nudi veliku brzinu ali i veliku potrebnu struju za kompenzaciju, tj . sonda dosta troši i ima snažniji power amp.
Toliko od mene