01-21-2017, 09:20 PM
Hvala puno drugari!
Kako bih vam zahvalio, našao sam jednu pripovetku koja je u skladu sa ovim zimskim danima:
Kako i u naslovu piše "retka", smatram ovo adekvatnim poklonom za vas
Vrlo retka pripovetka
(nek ne pita ko pročita, da'l je priča istinita)
Od seljaka iz Meljaka kad sam ovu priču čuo,
ja sam mu se podsmehnuo:
More, striče, takve priče na podvalu mnogo liče!
A on mi se u žulj kleo da je, kad je žito mleo, pored mlina
na ćuviku, a očima na vidiku, ugledao tri čoveka stvorena
od snega meka. Stvorila ih obdan deca, al’ uveče, spram
meseca, video je da se miču, a to, bogme, zbuni čiču.
Nije lako bilo čiči, a ni njima na toj ciči. Zar da stoje ko tri
kipa kad mraz štipa? Tu se miče, pa i đipa.
Ko još može tu da kunja bez čakšira i bez gunja?!
I tri sneška želja češka da se malo maknu s mesta, sto
koraka ili dvesta, da se kreću, da se zgreju i potraže
kakvu streju.
I ta želja godni sneške da sa brega siđu peške. Da se siđu,
ali kako? Nizbrdicom nije lako. Ono, tu su deca danju
načinila i putanju. Al’ putanja, bud je kosa, tud je i mraz
ugleđosa, stradaće im sva tri nosa:
dva od mrkve, oni veći, od krompira onaj treći, a njih nije
lako steći.
Zato misle šta da rade, da li da se uparade, p’ onda da
se tociljaju, a to već od dece znaju. I utom se odmah
slože, jer jedino tako može sve da ide ko po loju.
I eto ih već u stroju!
..... (ukoliko sam vas zaintrigirao, naći ćete nastavak)
Brana Cvetković 1951.
Kako bih vam zahvalio, našao sam jednu pripovetku koja je u skladu sa ovim zimskim danima:
Kako i u naslovu piše "retka", smatram ovo adekvatnim poklonom za vas
Vrlo retka pripovetka
(nek ne pita ko pročita, da'l je priča istinita)
Od seljaka iz Meljaka kad sam ovu priču čuo,
ja sam mu se podsmehnuo:
More, striče, takve priče na podvalu mnogo liče!
A on mi se u žulj kleo da je, kad je žito mleo, pored mlina
na ćuviku, a očima na vidiku, ugledao tri čoveka stvorena
od snega meka. Stvorila ih obdan deca, al’ uveče, spram
meseca, video je da se miču, a to, bogme, zbuni čiču.
Nije lako bilo čiči, a ni njima na toj ciči. Zar da stoje ko tri
kipa kad mraz štipa? Tu se miče, pa i đipa.
Ko još može tu da kunja bez čakšira i bez gunja?!
I tri sneška želja češka da se malo maknu s mesta, sto
koraka ili dvesta, da se kreću, da se zgreju i potraže
kakvu streju.
I ta želja godni sneške da sa brega siđu peške. Da se siđu,
ali kako? Nizbrdicom nije lako. Ono, tu su deca danju
načinila i putanju. Al’ putanja, bud je kosa, tud je i mraz
ugleđosa, stradaće im sva tri nosa:
dva od mrkve, oni veći, od krompira onaj treći, a njih nije
lako steći.
Zato misle šta da rade, da li da se uparade, p’ onda da
se tociljaju, a to već od dece znaju. I utom se odmah
slože, jer jedino tako može sve da ide ko po loju.
I eto ih već u stroju!
..... (ukoliko sam vas zaintrigirao, naći ćete nastavak)
Brana Cvetković 1951.