(04-30-2016, 08:13 AM)Želja Wrote: Jedino što mi ovde nije baš najjasnije je kako su uradili hladjenje IGBT-a ?Odavde se vidi da je hlađenje urađeno rashladnim fluidom, tečnošću (nemam dovoljno info kojom).
http://www.pointthepower.com/on-tesla-el...packaging/
Quote:Na sledećem linku se nešto više vidi : https://tff-forum.de/viewtopic.php?f=14&t=9342&start=30Taj IGBT ima bolje termičke performanse zato što je dobio na površini bakarnog "izotermalnog bloka", da ga uslovno tako nazovemo, jer i ako ni na njemu nije sasvim homogena raspodela temperature, zasigurno je drastično homogenija nego na hladnjaku kome će toplota biti predata.
Jasno je da su upotrebljeni TO-247 plus IGBT:
http://www.infineon.com/dgdl/Infineon-Ap...c7fe9d56c7
koji imaju bolje performanse od običnih TO-247.
Povećanje kontaktne površine je dobijeno izbacivanjem "rupe" za zavrtanj i bezbedonosne margine okolo (standardni TO-247).
Tim je površina uvećana u prilično značajnoj meri, a to ukazuje na porast termičkih performansi u skladu sa onim što sam opisao u nekom od prethodnih postova, a vezano za termiku IGBT (diskretnih i u bloku).
Quote:Po meni, - nema dovoljno rupa za pritezanje pored IGBT na PCB !
Još gore što su rupe prisutne samo u spoljnim redovima na PCB i to tek svaka druga !
Nekako mi deluje da neće svi IGBT ravnomerno leći na hladnjak.
Takodje bi bilo interesantno znati koji je materijal upotrebljen za izolaciju sa hladnjakom.
Po tebi to izgleda možda loše konstruisano...
Sasvim sam ubeđen da to nije radio laički tim, i takođe sam ubeđen da su se veoma pažljivo pozabavil momentima pritezanja, kao i statistikom odstupanja u hlađenju pojedinačnog IGBT.
Sve ostalo im ne bi bilo u interesu, a interes je kritičan zato što može celu firmu dovesti na lošu reputaciju zbog serijskih otkazivanja (što je se delom i dogodilo na najnovijem modelu Tesle, nažalost).
Ko radi taj i greši. - reče jež i siđe sa ribaće četke.
Naravno da ni oni nisu nimalo nepogrešivi. Ipak sve to prave obični ljudi, smrtnici. Bila to NASA ili šta drugo.
Sastav pojedinaca je šarolik, informacija i potrebnih varijabli za savršen test je previše, a vremena malo...
Sasvim lako se u samograditeljskom "svetu" mogu naći bolji parcijalni produkti nego što su u NASA napravljeni.
Ipak su samo ljudska bića u pitanju...
Konačan produkt i njegovu dugoročnu stabilnost ipak najpre donosi simulator u glavi kod darovitih pojedinaca, dok kompjuterski simulator takvima služi samo kao moćan kalkulator za super ubrzanje dosadnih delova posla.
Uvek i oduvek sam govorio da je moć predviđanja nadarenog pojedinca ključna za segment koji on obavlja.
Tu se sublimira proizvod talenta, znanja i iskustva.
Takvi sklopovi (power blokovi), koncipirani od mnoštva malih jedinica koje zajedno čine jedan vrlo snažan blok, zahtevaju ekstremnu pedantnost prilikom projektovanja, izrade i pakovanja.
Dakle sve u "audiofilskom" maniru :-)
Tu stvarno biva od značaja i jedan mikrohenri i jedan miliohm, i ugao između provodnika čak. Ne kažem da nije od značaja ni u audio svetu, naprotiv, ali ovde je taj značaj veoma vidljiv i ima vrlo zvučne posledice u vidu KABUM :-)
SMPS power elektronika nudi elektroničaru OTKRIVANJE sitnih efekata od značaja, koji se na prvi pogled ne vide, a i te kako se mogu primeniti u audio svetu, u cilju ozbiljnog porasta performansi.
Ovom izjavom ću silno obradovati "tragače za svetim gralom" u "audiofilizmu", s tim što se ograđujem od njihovog selektivnog pristupa tome, kao neko ko je "okusio" delovanja tih "nevidljivih efekata pri rangu kiloampera i kilovolti.
Selektivan pristup bilo čemu nije dopušten luksuz ako se misli napraviti vrhunska stvar.
Kao na primer: vrhunske komponente - loše konstruisana pcb, ili loš raspored u prostoru.
Onda komotno mogu da se bace te vrhunske komponente direkt u kantu.
Drugi primer, perfektna konstrukcija sa sasvim prosečnim komponentama, i radi (da vidiš čuda) bolje od prve...
Dobar sklop uvek mora biti istovremeno briljantno mehanički konstruisan i elektroničarski konstruisan.
Briljantno ohlađen i briljantno upotrebljen, sa briljantnim pratećim elementima.
Uvek se sastoji od stotina nevidljivih caka ili štoseva, koji su nasleđe nadarenih pojedinaca iz prošlosti.
Jedino to nudi poslednju sekundu na sto metara u bilo kojoj oblasti...
Kao što reče jedan moj prijatelj koji je bio vrhunski automehaničar u EX YU i čiji je auto odneo mnogo briljantnih pobeda, i kog ću doživotno citirati:
"Dobar trkački auto ne "tera" jedna krupna i skupa izmena, već na hiljade perfektno odrađenih sitnica! To pobeđuje!".
Pozdrav
P.S.
Ne odgovorih na pitanje o izolatorskom materijalu jer se zapričah sam sa sobom :-)
Razuđena koncepcija ovakvog tipa kao na Tesli, omogućuje upotrebu savim normalnih mateijala za izolatore ispod IGBT jer je toplota distribuirana širokim i mnogostrukim površinama. Nema koncentrisanog isijavanja toplote.
Prednost je prilično lako izvođenje hlađenja, a mana je opasna borba sa simetričnošću kritičnih putanja struja (što je kod veoma koncentrisane gradnje na prvu loptu izbegnuto, a hlađenje zakomplikovano).
Rekao bih da je "presudu" o izboru smera delovanja donela najpre cena sklopa...
Pa sad: Kom opanci - Tom i Džeri