Milane tek sad pročitah temu,
koliko sam ukapirao ti bi da koristiš ADC od PIC16Fxxx.
Tu imaš na raspolaganju 10 bit A/D konvertor sa uobičajenom tolerancijom od +-1.5LSb integralne greške, +-1LSb diferencijalne greške, +-2.5LSb ofset greške i +-2Lsb gain greške.
To ti u startu smanjuje rezoluciju na lošiju od 0.3%.
Šent otpornik koji ima manju toleranciju od 1% je prilično skup i pitanje je da li ima i temperaturnu toleranciju u tim granicama.
Postavlja se pitanje koju bi konačnu toleranciju ti želeo kod merenja struje i čim ćeš izbaždariti spravu?
Branko Tod je pomenuo jedan stari a dobri op-amp koji ima upravo najvažniju osobinu koja je potrebna za očitavanje DC šenta, a to je OP07 koji se odlikuje izuzetno malim ofsetom, a što je možda i najpotrebnija osobina za takvo merenje.
OP07A na primer ima tipičan ofset od 10uV već posle minut od uključenja, čim se ne mogu "pohvaliti" mnogi daleko skuplji op-amps.
Možeš staviti i najskuplji op-amp na svetu, ali ako ne ispoštuješ Kelvin vezu na šentu i spoj mernih krajeva sa vrlo istorodnim materijalima i ujednačenim temperaturama oba kraja šenta, teško da ćeš izvući nešto bolje od 1%, što je sasvim solidno za ampermetre u tom rasponu struja.
Ako bi upotrebio neki od PIC koji imaju 12 bit ADC, počev od PIC18F4523 pa na dalje, e onda već dobija smisao da juriš finije rezultate.
Drugo, šent od 100mohm će pri 5A discipirati 2.5W, što je toplota polovine žara skuplje cigarete, dok pri 10A mora da discipira masivnih 10W (dakle dve cigarete odjednom).
To uzrokuje prilično visoke temperature na šentu i nimalo beznačajne termonapone na mernim izvodima.
Od bitnog značaja postaje metod kojim su prikačene merne žice za šent.
Više ni malo nije sve jedno da li su zalemljene, punktovane ili zašrafljene, i da li je jedan kraj šenta možda termički bolje spregnut sa okolinom, tj. da li su jednake temperature krajeva.
Istovremeno materijal šenta postaje takođe usko grlo izbora zbog termokoeficijenta:
-broj jedan Manganin,
-broj dva Kantal DS.
Normalno ni jedan ni drugi materijal se ne leme kalajem (a ne bi ni valjalo), već ti preostaje tvrdo lemljenje srebrnim lotom sa 68%Ag ili još bolje šrafljenje Kelvin izvoda na šent.
Pristojni šentovi izgledaju na primer ovako:
Najveći je predviđen za 115A i pri tom discipira oko 20W max. tolerancije 2% (radi orijentacije, bakelitni nosač mu je dugačak 15cm, i uz put iz 1945. godine je :-)
Srednji (po gabaritima) je predviđen za 40A pri 60mV pada napona, tolerancije 0.5% i discipacije od 2.4W (zato ima tako malu toleranciju).
Najmanji je predviđen za 60A pri 75mV pada napona i dicipaciju od 4.5W, ali avaj, tolerancija mu je 2% (sasvim jasna veza između discipacije, temperature i tolerancije).
Sva tri imaju vidljive kelvin izvode za priključivanje mernog sistema (mali šrafovi) i izvode za priključenje kablova za velike struje (veliki šrafovi).
Takav metod obezbeđuje da prelazne otpornosti energetskog priključka i pad napona na njima, minimalno utiču na tačnost merenja.
Na sva tri se takođe vide masivni krajevi koji obezbeđuju što bolje hlađenje kontakata i minimalan pad napona na tim mestima.
------------------------------------
Za tačnost, već samo šenta, koja je bolja od 0.3% veoma je velika dilema šta od ova dva odabrati:
http://uk.farnell.com/murata-power-solut...0000004052
ILI
http://www.digikey.com/product-detail/en...ND/1026513
Na primer ja bih se odlučio za ovaj drugi koji je za nominalnih 15A iz bar deset razloga:
-manja tolerancija,
-manja cena,
-manja discipacija
-AC/DC do 200Khz,
-direktan naponski izlaz sa internim pojačavačem koji eliminiše mnogo nuspojava.
-operativni raspon temperatura od -25 do +85*C sa tipičnih 64ppm maksimalno
-jednostruko napajanje od 5VDC
-vrlo ugodna montaža na pcb
-merni opseg max +-48A
-overload max. +-250A
Dalje, osim opisanih razloga LTSR 15 ima i mogunost različitog spajanja tri trake koje su namotaj, za tri različita opsega istim senzorom: +-5A, +-7.5A i +-15A.
Pri bilo kom izabranom opsegu je izlazni napon 2.5V plus +-625mV za dati opseg nominalne struje, a to se sasvim lako pojača na +-2.5V za 12 bit ADC sa op-amp čiji je A=4 ako je referent 5V ili sa A=3.2 ako je referent 4.096V.
Induktivitet namotaja pri najvećem opsegu (15A) je 13nH i otpornost istog 0.18mohm, tj. pri 15A to discipira 40.5mW na strujnom namotaju (hladno kao taština duša).
Već sa 12 bit ADC i referentom od 4.096V, kao i op-amp sa A=3.2 imaš direktno rezoluciju koja je reda 10mA na 15A, što je iznad klase tačnosti od 0.2% (30mA) koju nudi ovaj senzor pri najboljim uslovima rada.
Ne juri gadne op-amps dok ne rešiš sam šent ili ovakav transducer.
Za ono što se pravi svojeručno od šentova ili kupuje za male pare, izvrsno zadovoljava jedan op iz LM324 sa trimerom za ofset koji se jednom namesti (ništa neće pomoći op od 10$ ako nemaš dobar šent ili senzor).
Pozdrav
koliko sam ukapirao ti bi da koristiš ADC od PIC16Fxxx.
Tu imaš na raspolaganju 10 bit A/D konvertor sa uobičajenom tolerancijom od +-1.5LSb integralne greške, +-1LSb diferencijalne greške, +-2.5LSb ofset greške i +-2Lsb gain greške.
To ti u startu smanjuje rezoluciju na lošiju od 0.3%.
Šent otpornik koji ima manju toleranciju od 1% je prilično skup i pitanje je da li ima i temperaturnu toleranciju u tim granicama.
Postavlja se pitanje koju bi konačnu toleranciju ti želeo kod merenja struje i čim ćeš izbaždariti spravu?
Branko Tod je pomenuo jedan stari a dobri op-amp koji ima upravo najvažniju osobinu koja je potrebna za očitavanje DC šenta, a to je OP07 koji se odlikuje izuzetno malim ofsetom, a što je možda i najpotrebnija osobina za takvo merenje.
OP07A na primer ima tipičan ofset od 10uV već posle minut od uključenja, čim se ne mogu "pohvaliti" mnogi daleko skuplji op-amps.
Možeš staviti i najskuplji op-amp na svetu, ali ako ne ispoštuješ Kelvin vezu na šentu i spoj mernih krajeva sa vrlo istorodnim materijalima i ujednačenim temperaturama oba kraja šenta, teško da ćeš izvući nešto bolje od 1%, što je sasvim solidno za ampermetre u tom rasponu struja.
Ako bi upotrebio neki od PIC koji imaju 12 bit ADC, počev od PIC18F4523 pa na dalje, e onda već dobija smisao da juriš finije rezultate.
Drugo, šent od 100mohm će pri 5A discipirati 2.5W, što je toplota polovine žara skuplje cigarete, dok pri 10A mora da discipira masivnih 10W (dakle dve cigarete odjednom).
To uzrokuje prilično visoke temperature na šentu i nimalo beznačajne termonapone na mernim izvodima.
Od bitnog značaja postaje metod kojim su prikačene merne žice za šent.
Više ni malo nije sve jedno da li su zalemljene, punktovane ili zašrafljene, i da li je jedan kraj šenta možda termički bolje spregnut sa okolinom, tj. da li su jednake temperature krajeva.
Istovremeno materijal šenta postaje takođe usko grlo izbora zbog termokoeficijenta:
-broj jedan Manganin,
-broj dva Kantal DS.
Normalno ni jedan ni drugi materijal se ne leme kalajem (a ne bi ni valjalo), već ti preostaje tvrdo lemljenje srebrnim lotom sa 68%Ag ili još bolje šrafljenje Kelvin izvoda na šent.
Pristojni šentovi izgledaju na primer ovako:
Najveći je predviđen za 115A i pri tom discipira oko 20W max. tolerancije 2% (radi orijentacije, bakelitni nosač mu je dugačak 15cm, i uz put iz 1945. godine je :-)
Srednji (po gabaritima) je predviđen za 40A pri 60mV pada napona, tolerancije 0.5% i discipacije od 2.4W (zato ima tako malu toleranciju).
Najmanji je predviđen za 60A pri 75mV pada napona i dicipaciju od 4.5W, ali avaj, tolerancija mu je 2% (sasvim jasna veza između discipacije, temperature i tolerancije).
Sva tri imaju vidljive kelvin izvode za priključivanje mernog sistema (mali šrafovi) i izvode za priključenje kablova za velike struje (veliki šrafovi).
Takav metod obezbeđuje da prelazne otpornosti energetskog priključka i pad napona na njima, minimalno utiču na tačnost merenja.
Na sva tri se takođe vide masivni krajevi koji obezbeđuju što bolje hlađenje kontakata i minimalan pad napona na tim mestima.
------------------------------------
Za tačnost, već samo šenta, koja je bolja od 0.3% veoma je velika dilema šta od ova dva odabrati:
http://uk.farnell.com/murata-power-solut...0000004052
ILI
http://www.digikey.com/product-detail/en...ND/1026513
Na primer ja bih se odlučio za ovaj drugi koji je za nominalnih 15A iz bar deset razloga:
-manja tolerancija,
-manja cena,
-manja discipacija
-AC/DC do 200Khz,
-direktan naponski izlaz sa internim pojačavačem koji eliminiše mnogo nuspojava.
-operativni raspon temperatura od -25 do +85*C sa tipičnih 64ppm maksimalno
-jednostruko napajanje od 5VDC
-vrlo ugodna montaža na pcb
-merni opseg max +-48A
-overload max. +-250A
Dalje, osim opisanih razloga LTSR 15 ima i mogunost različitog spajanja tri trake koje su namotaj, za tri različita opsega istim senzorom: +-5A, +-7.5A i +-15A.
Pri bilo kom izabranom opsegu je izlazni napon 2.5V plus +-625mV za dati opseg nominalne struje, a to se sasvim lako pojača na +-2.5V za 12 bit ADC sa op-amp čiji je A=4 ako je referent 5V ili sa A=3.2 ako je referent 4.096V.
Induktivitet namotaja pri najvećem opsegu (15A) je 13nH i otpornost istog 0.18mohm, tj. pri 15A to discipira 40.5mW na strujnom namotaju (hladno kao taština duša).
Već sa 12 bit ADC i referentom od 4.096V, kao i op-amp sa A=3.2 imaš direktno rezoluciju koja je reda 10mA na 15A, što je iznad klase tačnosti od 0.2% (30mA) koju nudi ovaj senzor pri najboljim uslovima rada.
Ne juri gadne op-amps dok ne rešiš sam šent ili ovakav transducer.
Za ono što se pravi svojeručno od šentova ili kupuje za male pare, izvrsno zadovoljava jedan op iz LM324 sa trimerom za ofset koji se jednom namesti (ništa neće pomoći op od 10$ ako nemaš dobar šent ili senzor).
Pozdrav