Thread Rating:
  • 0 Vote(s) - 0 Average
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
Bezolovno lemljenje kako i zašto?
#21
Zanimljivo da Ersa na nekin modelima, ka jeftinija opcija, ne spaja uzemljenje na vrh, zašto to? Nije neka velika ušteda.....
Reply
#22
Ja sam sa uzemljenom Ersom spalio uredjaj i lemilicu jer je prekidac bio jednostruki i ploca bila na napajanju kad sam prislonio lemilicu
Reply
#23
A večina lemilica ima uzemljen vrh, moj weller WS 50 ima.
Možda bolje da si spalija lemilicu i uređaj, nego da je tebe tresnilo.
Reply
#24
Nekada se mislilo na lemljenje komponenti osetljivih na staticki elektricitet.
Reply
#25
3N140 i 3N141 (dual gate RF MOSFET) bez zastitnih zenerki. Dolazio sa kratkospojenim nozicama. Tek poslije lemljenja u kolo, kratkospojnik se skidao. Takodje neke staticke memorije.  "Krivo ih pogledas-krepaju".
Tu se radilo da budes dobro uzemljen (OSD narukvica) a lemilo galvanski osvojeno od svega.
@vladd, omladina se nije sretala s takvim komponentama.-
Merak mi bio takve komponente lemiti obicnom stapnom "ERSOM" sa dvozilnim gajtanom i naravno, prikljucena
preko razdvojnog trafoa sa dooobro uzemljenim slijepim namotajem, ugradjenog u radni sto.-

pOz
Reply
#26
Imao sam nameru da u okviru narednih mesec-dva sebi kupim indukcionu lemnu stanicu Metcal MFR1110.
Odustao sam jer mi RX-802 pokriva sve potrebe, a za tu sumu ću verovatno kupiti neki dobar real time, digitalni,  mikroskop za lemljenje...

Posle neke kratke probe Metcal na terenu (picnuo sam jedno par lemova) bio sam oduševljen brutalnom silom kojom ta lemilica oporavlja temperaturu tokom lema...
Ljubav na prvi pogled, koja ne mora dobro da završi ako se pažljivo ne promisli...
Ono što nisam uradio je neka temeljnija proba jer je nemam na stanju, što je uvek problem kad želimo neku novu napravu.

To radi poput Weller magnastat, koji ima fiksnu temperaturu koju diktira vrh, tj. i kod Metcal se temperatura određuje magnetskim osobinama vrha. To isto važi i za Hakko FX-100RF.

Te lemilice sa fiksnom temperaturom su me uvek nervirale (lično mišljenje, koje je najpre vezano za navike) jer moram da glumim PID kad hoću lem sa sporom promenom temperature. Ne govorim to paušalno jer sam imao tri Weller magnastat i koristio ih više godina.
Lemim skoro čitav život, raznim legurama i mogu perfektan lem da napravim bilo čim, čim se može zalemiti: od upaljačem grejanog komada bakarne žice pa do top lemne stanice.
To stoji, ali me i dalje nervira fiksna temperatura.

Međutim, mnogi elektroničari uživaju u radu sa magnastat tipovima lemilica i jednostavno su navikli na tu priču.
Obe verzije imaju i mane i prednosti i ni jedna nije bolja ili gora, već prema potrebama i navikama.

Pb legure, koje su sada uglavnom proterane, a koje su se razvijale dva veka i razvile do perfekcije, nekad zahtevaju lemljenje koje traje duže i sa malom temperaturom, potom sporo "izvlačenje" vrha iz masivnog lema, zbog kontrole opadanja temperature... Tj. "opuštanje" strukture sa sporim padom temperature.
Posebno legure sa visokim procentom bakra.
Kada ima potrebe za mehanički izuzetno stabilnim lemom, koji je ekstremno žilav i podnosi jake vibracije godinama i široke temperaturne promene tokom radnog veka, koristi se Pb legura sa 2% bakra.
Ta legura je meni dosta često potrebna za industriju i takva legura zahteva sporo lemljenje sa niskom temperaturom i što sporijom promenom i kod hlađenja i kod grejanja. Onda joj struktura ostane perfektna i lem traje najduže, tj. decenijama je stabilan na sve živo... Koristiću PbSnCu dok poslednj gram toga ne bude proteran sa ovih prostora, a onda ću verovatno u penziju :-)
Tu već lemilice tipa: Weller magnastat ili ova Metcal koju sam hteo, Hakko FX-100 i ostale indukcione, zahtevaju određenu "gimnastiku",  nekoliko kraćih dodirivanja lema, tj. ja moram da glumim spori PWM da bih ostvario malu brzinu porasta temperature i to mi se u tim situacijama čini suvišnom radnjom...
Srećom su t "spori"i poslovi retki i najpre se odnose na noseće nožice visokih i teških elemenata poput trafoa, elko, prelazaka sa pcb na Cu traku i slično tome i to tamo gde su jake vibracije tokom rada (pored ostalih metoda učvršćenja tih komponenti).
Za ostale poslove su super!

Sada sam se već oko Metcal raspitao detaljno i saznao stvari iz prve ruke, od veoma, veoma stručne osobe.

Evo i iskustva iz prve ruke.
Citiram:

"Koristio Metkal u Apple-u i mogu ti reci da stvarno zahteva da se naviknes na nju i treba ti dosta razlicith vrhova jer oni diktiraju temperaturu a i kalaj mora da bude uvek isti, ne mozes da svastaris."

Dakle, Indukciona Metcal je vrlo nalik Weller magnastat tipovima.

Ko je navikao na Weller magnastat ili ti "škljocaru", njemu će verovatno perfektno leći indukciona lemilica (Metcal, Hako, koja god), sa neuporedivo boljim performansama od škljocare (to se ne može zamisliti dok se ne proba, tolika je razlika u pozitivnom smislu, oluja protiv povetarca).

Ko ne voli magnastat tipove, njega će boleti živci...

Pozz
Reply
#27
Zaboravio si da je ovo DIY i da nam apsolutno ne trebaju industrijski lemovi.

Rf je ono sto treba i za kucu i za lab, lemilice sa brzim grejanjem i tacnom pemperaturom, ili keramicki grejaci i pre svega kvalitetni vrhovi.
Industrija ima svoje procedure, protokole i tehnologije, i to apsolutno ne znaci da je bolje za pokucne ili lab potrebe.

Welleru je opao rejting zato sto su se pojavile lose kopije vrhova, koji je najbitniji za lemljenje, a sto je Weleru omogucavalo neprekidne seanse lemljenja mesecima i godinama, ako treba i neprekidno.

Gradijent temperature se definise vezbom, isustvom i pravilnim odabirom zice za lemjenje, i sastava i precnika. Prema nameni. Prosto ne postoji univerzalno resenje a da je vrhunsko.
Reply
#28
Ne, nisam zaboravio Vladd.

DIY-amaterska je lemilica ona od 18W iz radio kluba, evenualno neki drugi "štap" od 25-40W sa diodom i prekidačem radi boljih performansi, ili možda neka "pištoljka".
Ni jedna ozbiljnija lemna stanica koju posedujemo (ne računam tu one loše istočne imitacije) nije DIY alat, već profesionalni alat.

Veliki broj nas, koji posećujemo ovaj forum, imamo profesionalne lemne stanice, uglavnom: Weller, Ersa, Iskra THS11, Hakko i slično tome, i ako se manji deo članova profesionalno bavi elektronikom.
To nisu DIY alati Vladd i ako je korisnik možda amater!

Kako povezuješ to što DIY pravitelji koriste profesionalni alat?
Čemu uopšte nabavka lemne stanice ako smo na primer DiY?
Čemu nabavka dobrog Hi Fi sistema ako smo DIY "slušači" a nismo ton majstori, ili šta već?
Čemu auto koji ide 250Km/h ako je ograničenje 130Km/h?

Od nas starijih, kom dobu oboje pripadamo, većina nas je počela sa štapom od 18W iz radio kluba i naučili smo da lemimo perfektno bilo čim što prima kalaj i može biti vruće.
Negde, u nekoj vuko*ebini, gde ni struje nema, završiće posao: vatra, komad bakra, mesinga, čelika, malo bilo kakvog kalaja ili čak čistog olova, tableta Acetisala, sanitarna kiselina, med, borova smola, komadić kalafonijuma, mašinsko ulje, šećer i šta sve ne...
Ko zna šta radi, može u Sahari improvizovati sa značajnom uspešnosti.

Objasni mi onda šta traži profi lemna stanica u domu onog ko ne zarađuje od toga?

Objasniću ja umesto tebe:
Neki od amaterskih radova, sa ovog ili sličnih foruma, dostižu nivo koji može biti daleko iznad mnogih profesionalnih naprava u prodaji, samo nije ponovljivo u visokim serijama.
To svakako zahteva upotrebu ozbiljnije klase alata.
A sve konzumersko što možemo kupiti je u jednom (početnom) momentu bilo je DIY, u nekoj lab-radionici, na svom pra početku...  

Priča DiY ne DIY otpada.

Obiman post o komadu profesionalne lemne stanice sam pisao iz jednog najvažnijeg razloga:

- puno puta sam u životu kupio alat, čitajući podatke o njemu, gledajući sliku iz kataloga, čitajući ili slušajući nečija skraćena iskustva, nedovoljno i šturo opisana kao da su reči skupe.
Mnogo puta sam bio razočaran kupovinom i stvarnim osobinama sprave (nije sve lepo kao na sličici i uputstvu) i posle izvesnog vremena se osobodio toga i zamenio boljim. Bacio novac, morao se strpeti do sledeće prilika, da dobijem samo ono to mi pokriva prave potrebe.
Tako sam se krajem osamdesetih bio primio na Weller magnastat, koju su svi u nebo dizali (kao i golf 2 :-), zapucao u Minhen, ispljunuo sasvim ozbiljnu količinu DM i spontano mi je crkla posle 6 meseci rada.
Onda me je nova ručka koštala još pola tog novca... Svi koji su je već imali su pre toga ćutali kao ku*ve i tek kad sam počeo da kukam kako mi je crkla, onda su počeli da se pojavljuju još neki kojima je takođe crkla. Kao eho: " i meni je jedna ručka crkla, ali je valjda bila takva serija..."
Tad sam shvatio da je jevtinije rasturiti nov magnastat u garanciji i ugraditi mu pomoćni relej, nego voziti 2x1200Km i zveknuti opet 150DEM+put.
Meni je to tada, zbog prirode posla radilo oko 12-16 sati dnevno, bez isključenja. Nekom su crkavale, nekom nikada.
Onda sam slučajno posetio jednog starog kolegu, koji je već 90' jednom nogom bio u grobu, video i probao kod njega mnogo  rabljenu Ersa MS-6000, zapucao u Dojč republiku, kupio i nju i parallelno koristio obe sorte.
Godine su rekle svoje...

Ciljevi kupovine dobrog alata su jednostavni - kompromisi između: cene, kvaliteta i veka trajanja.

Da sam imao gde da pročitam neku opsežnu i ozbiljnu analizu neke sprave, verovatno ne bih bio razočaran i bacio novac, već bih u startu obavio dobru kupovinu.

E vidiš, pošto znam koliko vredi jedna temeljnija analiza nečeg, onda sam seo, ispitao i napisao i izvršio poređenje nekih primeraka koji su mi na raspolaganju bili (3x Weller magnastat), ili sada jesu (Ersa Analog 60 i Weller EC-2002).

Sada, ako neko poželi da kupi RX-802AS, imaće solidna prediskustva i neće baciti nekoliko stotina evra u vetar, pogotovo što je ova analizirana polovna i radila nekoliko godina. Zna performanse i namenu iz prve ruke.

Iz istog razloga ljudi rade raznorazne testove automobila i čega već, pa na osnovi toga neko izvrši izbor prema svojim potrebama.

Zato sam napisao čitav roman o tome Vladd. Neko će to čitati i znati mane i prednosti svih pomenutih naprava.
Nekom će to pomoći pri izboru, a one matore su već istorija.

Ne pada mi na pamet da otuđim matorke, ni Weller ni Ersa. One savršeno rade za malo krupnije radove, sa onim prednostima i manama koje pojedinačno imaju, a ova japanka je perfektna za sitan SMD koji ima široke poligone i više slojeva, gde je neophodna velika termička moć. Takođe nisam imao prilike da probam bolju za skidanje viška lema koji neželjeno upadne između nožica nekog sićušnog SMD IC. Verovatno postoje, ali je ovo najbolja za to, koju sam probao lično.

Ovde, na DIY forumu se sve češće radi gadan SMD sa dva ili više slojeva i PbFree i takvi tipovi lemnih stanica postaju sve neminovniji za upotrebu. Ne može se više pobeći od te potrebe.
Profesionalnu zonu nema potrebe ni da pominjem...
Reply
#29
Ja lemim već jako dugo s PbSnCu pri 260°C i do sada nisam imao problema s prekidima i ispadima.
Primer: negde 1991. god. sam izlemio dve TH pločice sa po osam kanala Bessel-ovih filtera s komutiranim kondenzatorima (switched capacitor filters) i još uvek rade.
Lemilica je bila Ersa, ali se više ne sećam modela.

Pozdrav
Reply
#30
Nije sporno da DIY koristi profi rucni alat, ali ne koristi profi montazne linije, ne koristi automatske masine, nema po sobama ni dodatne instalacije za vazduh..itd Smile
Niti se u automatizovanoj industriji u znacajnoj meri rucno lemi.

Ja imam nekoliko lemilica u okruzenju, par Wellera naravno, sa vrhovima iz 89-90-e i recimo bih izdvojio savremenu belgijsku kopiju Velleman, koja neodoljivo podseca na Weller-a, ali je em jeftinija em po pitanju grejaca bolja.
http://www.dadaelectronics.eu/shop/tools...-150-420-c
Reply
#31
(07-27-2019, 04:17 PM)vladd Wrote: Nije sporno da DIY koristi profi rucni alat, ali ne koristi profi montazne linije, ne koristi automatske masine, nema po sobama ni dodatne instalacije za vazduh..itd Smile
Niti se u automatizovanoj industriji u znacajnoj meri rucno lemi.

Ja imam nekoliko lemilica u okruzenju, par Wellera naravno, sa vrhovima iz 89-90-e i recimo bih izdvojio savremenu belgijsku kopiju Velleman, koja neodoljivo podseca na Weller-a, ali je em jeftinija em po pitanju grejaca bolja.
http://www.dadaelectronics.eu/shop/tools...-150-420-c

Moram da se nadovezem na prethodni komentar. Svaki DIY moze jednog trenutka da predje u profesionalca, a mozda i ne. To je pitanje zelje, mogicnosti, posla, skole itd. Ne bih uopste ulazio u tu problematiku. Inace, svaki DIY bi trebao da zna kako izgledaju profi linije i kako se vrse masinske montaze i SMD i TH komponenti.
Svedoci smo toga da tehnoloski razvoj elektronskih komponenti ide ka razvoju SMD komponenti i potiskivanju TH komponenti. To automatski znaci da sviki DIY covek mora da razume kako se radi masinski i profi i da taj postupak prilagodi svojim mogucnostima.
Sto se kvaliteta lemilice tice, licno sa za to da svako kupi sebi ono sto moze da priusti. Ako moze da ima tri lemilice razlicitih snaga, odlicno. Inace, jedna veoma bitna stvar se zaboravlja, a to je da ne lemi lemilica, vec covek svojom tehnikom. Treba uciti tehniku lemljenja razlicitih kucista komponenti, a ne stremiti ka ultraskupim lemilicama. Svako ko moze da zalemi TQFP sa lemilicom od 500din i parcetom pletenice, moci ce to da uradi i sa lemnom stanicom od par kEur. Treba nauciti raditi maksimalno kvalitetno sa obicnom opremom.
Sa druge strane, kupovina lemnih stanica od 100eur, pa da dalje je isplativa jedino ako se dosta koristi. Ako se koristi za par lemova dvevno/nedeljno onda je to samo zelja za takvom opremom, koja ce vise da propada nego da dodje do izrazaja.
Reply


Forum Jump:


Users browsing this thread: 1 Guest(s)