02-21-2015, 07:42 PM
rekao bi da ta vrsta muzike ima više poklonika od bilo koje druge u kompletnom ex-yu prostoru bez obzira koliko nam se to dopadalo ili ne. narodna muzika je dospjela na niske grane i prema njoj se sa gađenjem odnosilo baš zbog nekadašnje
politike granda,i tekstova koji vređaju svaku vrstu vrijednosti i morala.
ovu temu sam pokrenuo baš iz razloga kojeg je naveo Nikola Đuričko u jednom kvizu gdje je zapjevao "jaa nee mooguu-u da se zadoo-voljiiim a prob´o sam a prob´o sama prob´o sam..." - mnogi ga pogledaše sa čuđenjem i ne bi lako ni shvatili o čemu se radi da nije pjevao u tonalitetu Rolling Stones-a. nikakve riječi-užas jedan ali eto pogurano kao "trend-setter" i pošto je iz amerika odmah prihvaćeno kao etalon i kriterijum od kojeg se počinje - a sve ostalo je "fuj-out-ljak-se".
po meni nije,i jedan Šaban kojeg masa i dalje gleda sa snishođenjem ima eno onoliko pjesama koje imaju nebrojeno puta dirljivije i pismenije tekstove od 90% svega što nam se servira iz inostranstva. smatram da to mogu da kažem prosto iz razloga što iz svega toga serviranog odvojim tako neke bisere (u pravom smislu riječi) koje volim da čujem iz ovogo ili onog razloga.
narod tih naših - njihovih krajeva koliko se god nekad durio da istakne različitost (smatram da je taj trend u jenjavanju,mada kukolja ima dok je žita) polagano briše te granice naših umova - kod koga prije - njemu je i lakše živjeti prvo sa sobom a onda i sa ostalima. meni strašno prija kad ne mogu da se odlučim između četiri romkinje,pregršti bosanaca,makedonaca i srbijanaca ko od njih ljepše i emotivnije pjeva ovu vrstu muzike. u spletu pjesama one dve romkinje sestre "Barbike" sa Biljanom Sulimanović nije mi se dopala niti jedna pjesma koju su pjevale - ali su pjevale na tako tačan i hipnotišući način da sam ih jednostavno morao odslušati svih 15ak minuta koliko je žiriju trebalo da se odluči ko će u baraž a ko direktno u sledeći krug.
drago mi je što se podigao kvalitet do tog nivoa da se evo u drugom krugu ne zna ko bolje pjeva - a jedanaest je krugova!
ne znam da li da budem sretan ili da tugujem što se sjećam vremena kad je sav taj narod živjeo slobodno,bio sretan,imao vremena za prijatelje i porodicu,slobodna putovanja...živjeo slobodu punim plućima. u ta vremena moj prvi tadašnji komšija Viktor po cijeli dan pjevao je sevdalinke dok je radio oko kuće i obrezivao lozu,kad su u kući redovni i drago viđeni gosti bili jedan Hasib i Hasan,komšije pored bili Dinko i Todorka makedonci...moj otac svirao harmoniku i svakom od njih je svirao na proslavama svih vrsta - sve bili i ostali dobri ljudi koji su živjeli dobru pjesmu,sve zajedno uz onu gore pomenutu slobodu.
od tad pamtim ono što zovem dobru pjesmu,barem onu što mene dotakne. to je pjesma tog prostog pitomog naroda,onog kojeg vidimo pred sobom kad čujemo riječi "domaćin čovjek". pjesma iz vremena u kojem se birala pjevana riječ,pisana iz olovke nekog ko je znao za iskrenu bol,radost i sreću i ko je to znao pretočiti u pjesme kakve su postavljane u ovoj temi.
još uvijek je kod nas najmanji "blam" održati ovakav tip takmičenja - zato i kod nas dolaze svi koji znaju pjevati svuda oko nas. teško nama kad se kod njih počnu održavati takva takmičenja - eto nam konkurencije!
ma samo nek se pjeva,i da nam dragi Bog da još ovoliko pismenih tekstopisaca i aranžera koliko imamo talentovanih grla i glasova - ljepše je uz pjesmu,najljepše.
politike granda,i tekstova koji vređaju svaku vrstu vrijednosti i morala.
ovu temu sam pokrenuo baš iz razloga kojeg je naveo Nikola Đuričko u jednom kvizu gdje je zapjevao "jaa nee mooguu-u da se zadoo-voljiiim a prob´o sam a prob´o sama prob´o sam..." - mnogi ga pogledaše sa čuđenjem i ne bi lako ni shvatili o čemu se radi da nije pjevao u tonalitetu Rolling Stones-a. nikakve riječi-užas jedan ali eto pogurano kao "trend-setter" i pošto je iz amerika odmah prihvaćeno kao etalon i kriterijum od kojeg se počinje - a sve ostalo je "fuj-out-ljak-se".
po meni nije,i jedan Šaban kojeg masa i dalje gleda sa snishođenjem ima eno onoliko pjesama koje imaju nebrojeno puta dirljivije i pismenije tekstove od 90% svega što nam se servira iz inostranstva. smatram da to mogu da kažem prosto iz razloga što iz svega toga serviranog odvojim tako neke bisere (u pravom smislu riječi) koje volim da čujem iz ovogo ili onog razloga.
narod tih naših - njihovih krajeva koliko se god nekad durio da istakne različitost (smatram da je taj trend u jenjavanju,mada kukolja ima dok je žita) polagano briše te granice naših umova - kod koga prije - njemu je i lakše živjeti prvo sa sobom a onda i sa ostalima. meni strašno prija kad ne mogu da se odlučim između četiri romkinje,pregršti bosanaca,makedonaca i srbijanaca ko od njih ljepše i emotivnije pjeva ovu vrstu muzike. u spletu pjesama one dve romkinje sestre "Barbike" sa Biljanom Sulimanović nije mi se dopala niti jedna pjesma koju su pjevale - ali su pjevale na tako tačan i hipnotišući način da sam ih jednostavno morao odslušati svih 15ak minuta koliko je žiriju trebalo da se odluči ko će u baraž a ko direktno u sledeći krug.
drago mi je što se podigao kvalitet do tog nivoa da se evo u drugom krugu ne zna ko bolje pjeva - a jedanaest je krugova!
ne znam da li da budem sretan ili da tugujem što se sjećam vremena kad je sav taj narod živjeo slobodno,bio sretan,imao vremena za prijatelje i porodicu,slobodna putovanja...živjeo slobodu punim plućima. u ta vremena moj prvi tadašnji komšija Viktor po cijeli dan pjevao je sevdalinke dok je radio oko kuće i obrezivao lozu,kad su u kući redovni i drago viđeni gosti bili jedan Hasib i Hasan,komšije pored bili Dinko i Todorka makedonci...moj otac svirao harmoniku i svakom od njih je svirao na proslavama svih vrsta - sve bili i ostali dobri ljudi koji su živjeli dobru pjesmu,sve zajedno uz onu gore pomenutu slobodu.
od tad pamtim ono što zovem dobru pjesmu,barem onu što mene dotakne. to je pjesma tog prostog pitomog naroda,onog kojeg vidimo pred sobom kad čujemo riječi "domaćin čovjek". pjesma iz vremena u kojem se birala pjevana riječ,pisana iz olovke nekog ko je znao za iskrenu bol,radost i sreću i ko je to znao pretočiti u pjesme kakve su postavljane u ovoj temi.
još uvijek je kod nas najmanji "blam" održati ovakav tip takmičenja - zato i kod nas dolaze svi koji znaju pjevati svuda oko nas. teško nama kad se kod njih počnu održavati takva takmičenja - eto nam konkurencije!
ma samo nek se pjeva,i da nam dragi Bog da još ovoliko pismenih tekstopisaca i aranžera koliko imamo talentovanih grla i glasova - ljepše je uz pjesmu,najljepše.
Bože,daj svakome pameti - ni mene ne zaboravi...