Evo nešto od "crvenog" člana:
Ukusi su različiti.
Komentari poput: "zadržati lampaški zvuk" su neverovatno rastegljivi i za ozbiljnu polemiku...
Takođe, komentari poput: "najbolji na svetu" su tek za kritičko posmatranje jer se mogu odnositi na trenutnu ponudu, odnosno izbor koji je ponuđen na tom konkretnom festivalu u tom trenutku vremena...
Sasvim su i razumljivi tako bombastični komentari u današnjem vremenu, jer su neophodni da bi blisko povezali ekonomski efekat ka proizvođaču sa uživanjem potrošača.
Ali glavna poenta je u tome da je se to tada veoma svidelo velikom broju ljudi, pružilo im veliku dozu uživanja, a zbog toga se na kraju krajeva sve ovo i radi.
Još važnije od toga (bar nama sa ovih prostora) je da se imamo čime ponositi, jer to je proizvod iz "naše moćne kuhinje"!
Kažem "iz naše moćne kuhinje" sa opravdanim razlogom, jer ljudi sa ovih prostora imaju veoma visok procenat svetskih najkvalitetnijih kreacija, osobina , mogućnosti...
U poređenju sa mnogim mnogoljudnijim nacijama i narodima, gde je prirodno očekivati izvestan procenat "posebnih", mi (čitav EX YU prostor) sa pravom zauzimamo veoma visoko mesto po količini vanserijskih ljudi, i možemo da budemo veoma ponosni na to.
Svakom odavde je sasvim jasno koliko možemo biti "jaki" u raznim oblastima, počev od sportova, preko nauke, pa na dalje.
Naša narodna izreka: "da se ni jedan svetac nije u svom selu posvetio" važi i za ostatak sveta, ne samo za nas, inače Francuzi ne bi kupovali nemačke automobile, Nemci japanske i tako dalje...
Jedino što je različito, a pogubno je po nas, što kod nas o tim ljudima niko ne vodi računa i obično budu prinuđeni da se sami i bez ičije pomoći, "krvavo" izbore za svoj hleb, obično odlazeći negde gde se posebnost poštuje i plaća.
Kod "njih" postoje institucije koje vode računa o ljudima čije se sposobnosti i talenat izdvajaju, praćeni su i podržani još od malih nogu, i pružene su im mogućnosti za napredak.
Mi (strukture vlasti kod nas) još uvek ne shvatamo da su investicije u razvoj i napredak mladih ljudi u stvari budućnost i opstanak čitavog našeg naroda.
Te investicije, koje na prvi pogled izgledaju bačene u neizvesnu budućnost, u realnosti posle izvesnog vremena očuvaju postojanje jednog naroda, i čak mogu isti narod osnažiti i veoma mu poboljšati životni standard.
Na žalost, skoro u čitavom Slovenskom delu sveta je slično. Poznato je koliko je intelektualnih divova završilo u krajnjoj bedi u dosta Slovenskih zemalja.
Jedna od naših (Slovenskih) najvećih mana je pileće pamćenje o bilo čemu...
Srećan sam što je ta naprava plod naših ljudi, ma koliko opravdavala ili neopravdavala izraze poput: "najbolji", "lampaški", "lepršavi", "baršunasti", "transparentni", i ostale novinarske kerefeke kojima pokušavaju opisati nešto što se rečima ne može opisati...
To na kraju nije ni bitno, već je bitno da smo se postrojili u maleni red na samom vrhu!
--------------------------------------------------------
Vratiću se malo na "lampaški zvuk" jer mislim da komentar o tome zaslužuje izvestan prostor u poučne svrhe.
Počev od one vrhunske, najfinije nijanse koju ima mikrofon Nojman iz 50-tih, sa lampom unutar samog mikrofona (gde i dan danas mnoge izdavačke kuće rado snimaju njim), pa do onog što kod klasičnih cevnih pojačavača generiše izlazni TRAFO, a što mnogi smatraju lampaškim zvukom.
Pogrešna premisa ogromnog broja ljudi koji se "hvataju" za neko zahtevnije slušanje muzike (osim uživo, što se ni sa čim ne da zameniti) je da je lampaški zvuk, samo zvuk koji daje pojačavač sa cevnim izlaznim stepenom.
"Lampa" odnosno elektronska cev je veoma, veoma brza i u elektronskom smislu stabilna komponenta.
Mane su joj: neekonomičnost zbog neophodnog grejanja katode, rad sa višim naponima i višim izlaznim impendansama, i izvestan šum koji je povezan sa visokim radnim temperaturama cevi.
Sama brzina kojom se odlikuju cevi, daje daleko bolje mogućnosti obrade signala, pogotovo sa povratnom vezom, jer cevima se gornja granična frekvencija meri tipično stotinama MHz, dok kod poluprovodnika je to oko deset puta niže u tipičnim slučajevima.
Brzina korekcije ispravnosti signala, a pomoću povratne veze, kod cevi je neprikosnovena, linearnost karakteristika prirodno već veća od poluprovodnika, temperaturna stabilnost već takva da ne zahteva neke posebne mere (dok već poluprovodnici ne mogu da funkcionišu bez temperaturnih stabilizacija), itd itd...
Dakle, cevi će u svim stepenima osim samog izlaza koji ima prilagodni transformator, dati tranzistorskiji zvuk od samih tranzistora.
Osim konačnog izlaza koji mora biti niskoimpendansan jer nismo uspeli razviti baš najbolje visokoomske zvučnike iz tehnoloških razloga, cevi su savršen izbor za sve ispred, za sve one kojima nije bitna ekonomičnost, gabariti i temperatura u kući :-).
Kada gurnete pravougaoni signal sa ekstremno strmom ivicom u najjednostavniji cevni preamp, na osciloskopu visokog ranga se ivica skoro ne vidi.
Cevima je smešno lako da "skoče" sa slew rate od nekoliko desetina KV/uS!!!
Takođe sa svega tri-četiri cevna stepena se može napraviti ceo i veoma kvalitetan radio prijemnik sa ukupnim pojačanjem koje je ogromno.
Pokušajte to isto sa jednakom količinom bilo kakvih tranzistora :-).
-------------
E sad, poenta cele priče je u tome da postoje dva "klana" audio-uživalaca (neću pominjati reč "audiofil", jer se ona može protezati od kliničke dijagnoze do kolekcionarstva muzičkih dela):
---------
-Neobavešten većinski "klan", koji misli da je cevni zvuk ono što pravi izlazni transformator, u pojačavačima koji na izlazu imaju cevi i koji moraju imati transformator impendanse sa reda Kilooma na reda oma.
Transformator je veoma nesavršen element koji poseduje gomilčinu mana, od veoma nelinearnog magnećenja jezgra, preko vrlo izraženih parazitnih nuspojava, veoma nelinearne frekventne i fazne karakteristike, pa do ometanja drugih stvari u okolini zbog rasipnih polja.
Težinu i cenu nećemo ni pominjati.
Ono što prođe kroz izlazni trafo, teško je potpuno ispraviti i najboljom povratnom vezom.
To je sve, samo nije verna kopija originala. Jednostavno, zbog same konstrukcije je nemoguće drugačije.
Izuzetak čine maleni signalni transformatori, gde se već može obezbediti dovoljno širok propusni opseg i vrlo malo magnećenje jezgra, poput veoma kvalitetnih Džensen transformatora i slično.
No, oni nisu upotrebljivi za izlazni stepen.
E sad, takav ni malo veran zvuk, može biti veoma prijatan mnogima, pogotovo što dobro maskira razne sitnice iz snimka koje se kroz trafo ne mogu čuti, neke se harmonične komponente jako potisnu, neke jako naglase, ispomeraju fazne stavove do besvesti, što veoma ispremesta prostornu sliku i da neku novu nepostojeću dimenziju u prostoru...
Ljubav prema takvom zvuku je sasvim opravdana jer konačni cilj je uživanje u nečemu. Oni kojima takav zvuk prija, kao što mnogima veoma prija pogled na vešto i lepo našminkanu ženu, bez obzira što pokriva i maskira realnost, ako donosi uživanje, to je to!
Ko to voli, njemu će to biti najbolje na svetu.
Ko voli realan verno prenešen izvorni zapis, to se takvom ni malo neće svideti,jer će zapaziti ogromnu razliku između slušanja uživo i kroz trafo.
I obično su pobornici zvuka koji ne prolazi kroz izlazni trafo, oni ljudi koji često slušaju kvalitetne koncerte uživo, i posle vole da što sličniji utisak dožive kod kuće...
I jedni i drugi su u pravu jer im to što vole donosi uživanje, bez obzira na to šta bi merni uređaji pokazali.
Suština teksta ispred je da ispravi pogrešan naziv iz "cevni zvuk" u "transformatorski zvuk".
Mnoge firme sa lakoćom imitiraju taj transformatorski zvuk sa poluprovodničkim pojačavačima koje opreme izlaznim transformatorom, poput firme Mekintoš na primer.
Naravno to stvarno i zvuči kao lampaš sa transformatorima na izlazu, i vešt konstruktor to može nijansirati do bezbroj mogućih nijansi odnosa količine "tranzistor-lampa".
---------
-Drugi veoma obavešten, a veoma malobrojan "klan", veoma je svestan prednosti cevi u predstepenima, i kada kaže "cevni zvuk", misli na verniji i precizniji zvuk od tranzistorskog.
Zvuka koji osim visoke preciznosti po amplitudi ima i ekstremnu preciznost po VREMENU.
To najviše ima uticaja na neverovatno preciznu prostornu sliku i na visokotonski deo opsega koji se na drugačijim uređajima teško može čuti jer je potisnut ograničenim brzinama komponenti.
Na žalost,zbog gabarita, potrošnje, mnogo rasute toplote, cevi se ne isplati koristiti u svim predstepenima pojačavača, bez obzira na perfektnost obrade.
Najinteresantnije mesto za primenu cevi u hibridnom pojačavaču cevi-tranzistori je najodgovorniji i najnezgodniji stepen u ampu, stepen koji mora da radi sa velikim amplitudama. visokom brzinom i visokom linearnošću, a to je VAS stepen.
To je prvo mesto gde treba staviti cev, a ako se može finansijski "rastegnuti", onda još koji stepen ispred...
Pravi "cevni zvuk" su jedino mogli čuti i doživeti oni koji su imali prilike da nataknu na glavu elektrostatičke slušalice sa cevnim ampom ispred, koji nema izlazne transformatore, ili oni koji su u raznim tonskim studijima imali prilike da obrađuju mikrofone cevnim preampom.
Verujte mi na reč da je pravi cevni zvuk tranzistorskiji od tranzistora.
Da upotrebim koji od "onih" izraza:
-savršen i gladak kao svila, sa apsolutnim poštovanjem prostornih efekata i visokim tonovima koji neko vreme smetaju, zato što nismo naviknuti na njihovo postojanje, jer ih na ostalim napravama nismo ni mogli čuti...
Posle kratkog navikavanja, na drugim uređajima počinje da smeta njihov nedostatak.
---------------------------------------------------------
Ne znam čemu ovaj tekst može da posluži, ali ne može da škodi...
Verujem da će možda malo promeniti brojni odnos između manje i više obaveštenih "klanova".
Pozdrav svima,
Macola
Ukusi su različiti.
Komentari poput: "zadržati lampaški zvuk" su neverovatno rastegljivi i za ozbiljnu polemiku...
Takođe, komentari poput: "najbolji na svetu" su tek za kritičko posmatranje jer se mogu odnositi na trenutnu ponudu, odnosno izbor koji je ponuđen na tom konkretnom festivalu u tom trenutku vremena...
Sasvim su i razumljivi tako bombastični komentari u današnjem vremenu, jer su neophodni da bi blisko povezali ekonomski efekat ka proizvođaču sa uživanjem potrošača.
Ali glavna poenta je u tome da je se to tada veoma svidelo velikom broju ljudi, pružilo im veliku dozu uživanja, a zbog toga se na kraju krajeva sve ovo i radi.
Još važnije od toga (bar nama sa ovih prostora) je da se imamo čime ponositi, jer to je proizvod iz "naše moćne kuhinje"!
Kažem "iz naše moćne kuhinje" sa opravdanim razlogom, jer ljudi sa ovih prostora imaju veoma visok procenat svetskih najkvalitetnijih kreacija, osobina , mogućnosti...
U poređenju sa mnogim mnogoljudnijim nacijama i narodima, gde je prirodno očekivati izvestan procenat "posebnih", mi (čitav EX YU prostor) sa pravom zauzimamo veoma visoko mesto po količini vanserijskih ljudi, i možemo da budemo veoma ponosni na to.
Svakom odavde je sasvim jasno koliko možemo biti "jaki" u raznim oblastima, počev od sportova, preko nauke, pa na dalje.
Naša narodna izreka: "da se ni jedan svetac nije u svom selu posvetio" važi i za ostatak sveta, ne samo za nas, inače Francuzi ne bi kupovali nemačke automobile, Nemci japanske i tako dalje...
Jedino što je različito, a pogubno je po nas, što kod nas o tim ljudima niko ne vodi računa i obično budu prinuđeni da se sami i bez ičije pomoći, "krvavo" izbore za svoj hleb, obično odlazeći negde gde se posebnost poštuje i plaća.
Kod "njih" postoje institucije koje vode računa o ljudima čije se sposobnosti i talenat izdvajaju, praćeni su i podržani još od malih nogu, i pružene su im mogućnosti za napredak.
Mi (strukture vlasti kod nas) još uvek ne shvatamo da su investicije u razvoj i napredak mladih ljudi u stvari budućnost i opstanak čitavog našeg naroda.
Te investicije, koje na prvi pogled izgledaju bačene u neizvesnu budućnost, u realnosti posle izvesnog vremena očuvaju postojanje jednog naroda, i čak mogu isti narod osnažiti i veoma mu poboljšati životni standard.
Na žalost, skoro u čitavom Slovenskom delu sveta je slično. Poznato je koliko je intelektualnih divova završilo u krajnjoj bedi u dosta Slovenskih zemalja.
Jedna od naših (Slovenskih) najvećih mana je pileće pamćenje o bilo čemu...
Srećan sam što je ta naprava plod naših ljudi, ma koliko opravdavala ili neopravdavala izraze poput: "najbolji", "lampaški", "lepršavi", "baršunasti", "transparentni", i ostale novinarske kerefeke kojima pokušavaju opisati nešto što se rečima ne može opisati...
To na kraju nije ni bitno, već je bitno da smo se postrojili u maleni red na samom vrhu!
--------------------------------------------------------
Vratiću se malo na "lampaški zvuk" jer mislim da komentar o tome zaslužuje izvestan prostor u poučne svrhe.
Počev od one vrhunske, najfinije nijanse koju ima mikrofon Nojman iz 50-tih, sa lampom unutar samog mikrofona (gde i dan danas mnoge izdavačke kuće rado snimaju njim), pa do onog što kod klasičnih cevnih pojačavača generiše izlazni TRAFO, a što mnogi smatraju lampaškim zvukom.
Pogrešna premisa ogromnog broja ljudi koji se "hvataju" za neko zahtevnije slušanje muzike (osim uživo, što se ni sa čim ne da zameniti) je da je lampaški zvuk, samo zvuk koji daje pojačavač sa cevnim izlaznim stepenom.
"Lampa" odnosno elektronska cev je veoma, veoma brza i u elektronskom smislu stabilna komponenta.
Mane su joj: neekonomičnost zbog neophodnog grejanja katode, rad sa višim naponima i višim izlaznim impendansama, i izvestan šum koji je povezan sa visokim radnim temperaturama cevi.
Sama brzina kojom se odlikuju cevi, daje daleko bolje mogućnosti obrade signala, pogotovo sa povratnom vezom, jer cevima se gornja granična frekvencija meri tipično stotinama MHz, dok kod poluprovodnika je to oko deset puta niže u tipičnim slučajevima.
Brzina korekcije ispravnosti signala, a pomoću povratne veze, kod cevi je neprikosnovena, linearnost karakteristika prirodno već veća od poluprovodnika, temperaturna stabilnost već takva da ne zahteva neke posebne mere (dok već poluprovodnici ne mogu da funkcionišu bez temperaturnih stabilizacija), itd itd...
Dakle, cevi će u svim stepenima osim samog izlaza koji ima prilagodni transformator, dati tranzistorskiji zvuk od samih tranzistora.
Osim konačnog izlaza koji mora biti niskoimpendansan jer nismo uspeli razviti baš najbolje visokoomske zvučnike iz tehnoloških razloga, cevi su savršen izbor za sve ispred, za sve one kojima nije bitna ekonomičnost, gabariti i temperatura u kući :-).
Kada gurnete pravougaoni signal sa ekstremno strmom ivicom u najjednostavniji cevni preamp, na osciloskopu visokog ranga se ivica skoro ne vidi.
Cevima je smešno lako da "skoče" sa slew rate od nekoliko desetina KV/uS!!!
Takođe sa svega tri-četiri cevna stepena se može napraviti ceo i veoma kvalitetan radio prijemnik sa ukupnim pojačanjem koje je ogromno.
Pokušajte to isto sa jednakom količinom bilo kakvih tranzistora :-).
-------------
E sad, poenta cele priče je u tome da postoje dva "klana" audio-uživalaca (neću pominjati reč "audiofil", jer se ona može protezati od kliničke dijagnoze do kolekcionarstva muzičkih dela):
---------
-Neobavešten većinski "klan", koji misli da je cevni zvuk ono što pravi izlazni transformator, u pojačavačima koji na izlazu imaju cevi i koji moraju imati transformator impendanse sa reda Kilooma na reda oma.
Transformator je veoma nesavršen element koji poseduje gomilčinu mana, od veoma nelinearnog magnećenja jezgra, preko vrlo izraženih parazitnih nuspojava, veoma nelinearne frekventne i fazne karakteristike, pa do ometanja drugih stvari u okolini zbog rasipnih polja.
Težinu i cenu nećemo ni pominjati.
Ono što prođe kroz izlazni trafo, teško je potpuno ispraviti i najboljom povratnom vezom.
To je sve, samo nije verna kopija originala. Jednostavno, zbog same konstrukcije je nemoguće drugačije.
Izuzetak čine maleni signalni transformatori, gde se već može obezbediti dovoljno širok propusni opseg i vrlo malo magnećenje jezgra, poput veoma kvalitetnih Džensen transformatora i slično.
No, oni nisu upotrebljivi za izlazni stepen.
E sad, takav ni malo veran zvuk, može biti veoma prijatan mnogima, pogotovo što dobro maskira razne sitnice iz snimka koje se kroz trafo ne mogu čuti, neke se harmonične komponente jako potisnu, neke jako naglase, ispomeraju fazne stavove do besvesti, što veoma ispremesta prostornu sliku i da neku novu nepostojeću dimenziju u prostoru...
Ljubav prema takvom zvuku je sasvim opravdana jer konačni cilj je uživanje u nečemu. Oni kojima takav zvuk prija, kao što mnogima veoma prija pogled na vešto i lepo našminkanu ženu, bez obzira što pokriva i maskira realnost, ako donosi uživanje, to je to!
Ko to voli, njemu će to biti najbolje na svetu.
Ko voli realan verno prenešen izvorni zapis, to se takvom ni malo neće svideti,jer će zapaziti ogromnu razliku između slušanja uživo i kroz trafo.
I obično su pobornici zvuka koji ne prolazi kroz izlazni trafo, oni ljudi koji često slušaju kvalitetne koncerte uživo, i posle vole da što sličniji utisak dožive kod kuće...
I jedni i drugi su u pravu jer im to što vole donosi uživanje, bez obzira na to šta bi merni uređaji pokazali.
Suština teksta ispred je da ispravi pogrešan naziv iz "cevni zvuk" u "transformatorski zvuk".
Mnoge firme sa lakoćom imitiraju taj transformatorski zvuk sa poluprovodničkim pojačavačima koje opreme izlaznim transformatorom, poput firme Mekintoš na primer.
Naravno to stvarno i zvuči kao lampaš sa transformatorima na izlazu, i vešt konstruktor to može nijansirati do bezbroj mogućih nijansi odnosa količine "tranzistor-lampa".
---------
-Drugi veoma obavešten, a veoma malobrojan "klan", veoma je svestan prednosti cevi u predstepenima, i kada kaže "cevni zvuk", misli na verniji i precizniji zvuk od tranzistorskog.
Zvuka koji osim visoke preciznosti po amplitudi ima i ekstremnu preciznost po VREMENU.
To najviše ima uticaja na neverovatno preciznu prostornu sliku i na visokotonski deo opsega koji se na drugačijim uređajima teško može čuti jer je potisnut ograničenim brzinama komponenti.
Na žalost,zbog gabarita, potrošnje, mnogo rasute toplote, cevi se ne isplati koristiti u svim predstepenima pojačavača, bez obzira na perfektnost obrade.
Najinteresantnije mesto za primenu cevi u hibridnom pojačavaču cevi-tranzistori je najodgovorniji i najnezgodniji stepen u ampu, stepen koji mora da radi sa velikim amplitudama. visokom brzinom i visokom linearnošću, a to je VAS stepen.
To je prvo mesto gde treba staviti cev, a ako se može finansijski "rastegnuti", onda još koji stepen ispred...
Pravi "cevni zvuk" su jedino mogli čuti i doživeti oni koji su imali prilike da nataknu na glavu elektrostatičke slušalice sa cevnim ampom ispred, koji nema izlazne transformatore, ili oni koji su u raznim tonskim studijima imali prilike da obrađuju mikrofone cevnim preampom.
Verujte mi na reč da je pravi cevni zvuk tranzistorskiji od tranzistora.
Da upotrebim koji od "onih" izraza:
-savršen i gladak kao svila, sa apsolutnim poštovanjem prostornih efekata i visokim tonovima koji neko vreme smetaju, zato što nismo naviknuti na njihovo postojanje, jer ih na ostalim napravama nismo ni mogli čuti...
Posle kratkog navikavanja, na drugim uređajima počinje da smeta njihov nedostatak.
---------------------------------------------------------
Ne znam čemu ovaj tekst može da posluži, ali ne može da škodi...
Verujem da će možda malo promeniti brojni odnos između manje i više obaveštenih "klanova".
Pozdrav svima,
Macola